Izbor iz poezije iz rukopisa Pristaništa
Gusto tkanje krošnje
Kada me rastočiš:
licem prođem kroz oblak
punim ustima svetlosti
šapućem: jutro, jutro ostani sa mnom
a na tebi su dubine
kroz svoje mrežaste plućne maramice
odvajale vodu
i prozirni svod je ostajao van dometa
dugoj ruci svetionika,
koji je, ponuren u pesak ipak ponikao u sveže drvo
Oba dana su ostala ostvorena,
stalno otvorena
puna Tebe.
Avgust-nedelja
Imala sam zvuk i bio je
odaslat ka nervnim završetcima svih
krošnji iz naših dvorišta
voda je uvek plitka
izdaleka
ali se sunce uliva u nju kao med
u hladno plavo korito
zuji dok protiče dok je
raznose kljunovi
puni
mekih čamaca
vratiš se,
vratiš me
i misao: uvek ću biti u tvom uhu,
kad god si okrenuta
sunčanoj strani govora.
Autorka: Ivana Pantelić Mijatović