Ivana Pantelić Mijatović: Pristaništa

Izbor iz poezije iz rukopisa Pristaništa

Gusto tkanje krošnje

Kada me rastočiš:
licem prođem kroz oblak
punim ustima svetlosti
šapućem: jutro, jutro ostani sa mnom

a na tebi su dubine
kroz svoje mrežaste plućne maramice
odvajale vodu
i prozirni svod je ostajao van dometa
dugoj ruci svetionika,
koji je, ponuren u pesak ipak ponikao u sveže drvo

Oba dana su ostala ostvorena,
stalno otvorena
puna Tebe.

Avgust-nedelja

Imala sam zvuk i bio je
odaslat ka nervnim završetcima svih
krošnji iz naših dvorišta

voda je uvek plitka
izdaleka
ali se sunce uliva u nju kao med
u hladno plavo korito
zuji dok protiče dok je
raznose kljunovi
puni
mekih čamaca

vratiš se,
vratiš me

i misao: uvek ću biti u tvom uhu,
kad god si okrenuta
sunčanoj strani govora.

Autorka: Ivana Pantelić Mijatović

© 2016 - 2022 Часопис Култ. Сва права задржана.

Scroll To Top