Berlin četrdeset pete
Tri žene sede na steni kamenom panju
Guduri ždrelu nehajne hladovine
Zaudara bakar i čaplje u sjaju drže svod
Vade zelenkaste papirne didrahme
Da žene jedna drugoj pokažu
Strune kao izvezene kose
Tamo u daljini galebova čuje se top
Dolazeći svod vojske sa Urala
Tri žene sede na kamenom panju
Gledajući u svod kao da je od vode
Po barama nežne cvetaju aprilske lipe Berlina
Kukuruzovština još neposejana miriše iz polja
Nisu iz vazduha isparile ni jesen ni zima
Ni svodovske piruete
Bela labudova pera po provaliji pozornice
Nedohuktala zaspala
Razbijena u staklu
Žene sede kao na platnu naslikane
Trag od karmina na opušcima već u bari leži
Smeju se jedva
Senke se ocrtavaju na licima
Stegnutim od grča
Jedna preko kolena drži vrat ždrala
U ponoć
Zapovednik sa Pankova uzviknu
Oganj
Crveni stan
Alini
Vino kaplje na potpetice
Sa tvojih bakalinskih usana
Vodiš u vetrove tvoga stana
Kći luke
U crvenom stanu svaki dan
Mi pijemo vino pomešano sa ugljem
Kćeri Lune
I ne priliči nam tad
Da se sećamo stvari
Jer mi pospano znamo
Da su nas ljubili
U ruke
Grudi odaju razvrat
Spokojne od maštanja
Teskobe
Nesna
Kći luke
Ti nisi ipak samo obična žena
Crna si kao tvoja užarena kosa
Kćeri Lune
Samo umočen šapat u čaj
Kao u nekakve tvoje tajne
Znaj da ti mirišu ruke ruke
Kći Lune kći Lune
Izmišljaš sklapaš
Od crvenila mraka
Kći Meseca kćeri luke
Metanoia
za Ingeborg Bahman
Svoje telo
Rastavljeno od užasa i rita
Posuto kamiljim biljem
Crnom zorom
Ispratila je vatrom niz reku
Ostavši sama
Milina
Kao malina
U očima žene
I nežna je
Kada je nazovu majkom
Od srca zaplače
Mrtva u svojoj haljini
U vlažnoj ulici
Ona se tada splela
Znala je igre glasovira
I nosila košulju od breskve
Probudi te vetar
Probudi te vetar
Noću
U postelji
Mir rta lavina čežnje
Ljube tvoja dva ramena
Pazuh obraze i
Podlaktice
I
Vreo miris
I sena
Šalom od tebe skrivene noći
Mlinari
Berači smokava
U gotskom parku
Šalȍm Šalȍm
Te pozdravljaju
Prodavci ribe traže
Tvoje noge od polena smreke
Senjak
portret
Violina
Smene radnika
Put duž obalu Ibra
Nesreće
Po koja smrt
To obično tako kod nas biva
Madam
Uz makadam
Proleće lastavice što su sletele i sišle
Beli lavež pasa
Jamb
Predgrađa i ponovo ptice
Po usnama pesak so
I san
Put beskrajnih staza u zlatnom šimširu i lišću
Autor: Dušan Mijušković