Dušan Mijušković: izbor iz poezije

Berlin četrdeset pete

Tri žene sede na steni kamenom panju
Guduri ždrelu nehajne hladovine
Zaudara bakar i čaplje u sjaju drže svod
Vade zelenkaste papirne didrahme
Da žene jedna drugoj pokažu
Strune kao izvezene kose

Tamo u daljini galebova čuje se top
Dolazeći svod vojske sa Urala
Tri žene sede na kamenom panju
Gledajući u svod kao da je od vode

Po barama nežne cvetaju aprilske lipe Berlina
Kukuruzovština još neposejana miriše iz polja
Nisu iz vazduha isparile ni jesen ni zima
Ni svodovske piruete
Bela labudova pera po provaliji pozornice
Nedohuktala zaspala
Razbijena u staklu

Žene sede kao na platnu naslikane
Trag od karmina na opušcima već u bari leži
Smeju se jedva
Senke se ocrtavaju na licima
Stegnutim od grča

Jedna preko kolena drži vrat ždrala

U ponoć
Zapovednik sa Pankova uzviknu
Oganj

Crveni stan
Alini

Vino kaplje na potpetice
Sa tvojih bakalinskih usana
Vodiš u vetrove tvoga stana
Kći luke

U crvenom stanu svaki dan
Mi pijemo vino pomešano sa ugljem
Kćeri Lune

I ne priliči nam tad
Da se sećamo stvari
Jer mi pospano znamo
Da su nas ljubili
U ruke

Grudi odaju razvrat
Spokojne od maštanja
Teskobe
Nesna
Kći luke

Ti nisi ipak samo obična žena
Crna si kao tvoja užarena kosa
Kćeri Lune

Samo umočen šapat u čaj
Kao u nekakve tvoje tajne
Znaj da ti mirišu ruke ruke
Kći Lune kći Lune

Izmišljaš sklapaš
Od crvenila mraka
Kći Meseca kćeri luke

Metanoia

za Ingeborg Bahman

Svoje telo
Rastavljeno od užasa i rita
Posuto kamiljim biljem
Crnom zorom
Ispratila je vatrom niz reku
Ostavši sama
Milina
Kao malina
U očima žene
I nežna je
Kada je nazovu majkom
Od srca zaplače
Mrtva u svojoj haljini
U vlažnoj ulici
Ona se tada splela
Znala je igre glasovira
I nosila košulju od breskve

Probudi te vetar

Probudi te vetar
Noću
U postelji

Mir rta lavina čežnje
Ljube tvoja dva ramena
Pazuh obraze i
Podlaktice

I
Vreo miris
I sena
Šalom od tebe skrivene noći

Mlinari
Berači smokava
U gotskom parku
Šalȍm Šalȍm
Te pozdravljaju

Prodavci ribe traže
Tvoje noge od polena smreke

Senjak
portret

Violina
Smene radnika
Put duž obalu Ibra
Nesreće
Po koja smrt
To obično tako kod nas biva
Madam

Uz makadam
Proleće lastavice što su sletele i sišle
Beli lavež pasa
Jamb
Predgrađa i ponovo ptice

Po usnama pesak so
I san

Put beskrajnih staza u zlatnom šimširu i lišću

Autor: Dušan Mijušković

© 2016 - 2022 Часопис Култ. Сва права задржана.

Scroll To Top