Udarci sudbine u posleratnom romanu Karin Peška Gegavac

Karin Peška: Gegavac. Novi Sad: Futura publikacije, 2018.

Ne, Gegavac nije osoba koja se gega dok hoda. Gegavac je osoba koja se gega dok je tuku. Lutka za udaranje u Prateru koja nakon udarca ne pada, nego se vraća, ali ne uzvraća. Upravo to želi da bude glavni lik u romanu savremene austrijske novinarke i spisateljice Karin Peška – najbolji Gegavac u Beču, spreman da se žrtvuje da bi isterao ratnog crva skrivenog u ljudima, iako se rat završio pre devet godina. Čak i kad Hajnrih pokušava da otkrije da li taj crv čuči i u njemu, oseća da ga u mraku iza zavesa posmatraju komšije i priželjkuju da se zločin odigra pred njihovim očima. Ratni crv je svuda.

Prošle su decenije od tih prvih posleratnih godina, ali roman Gegavac (Watchenmann), objavljen 2013. godine, privukao je veliku pažnju javnosti, dobio je brojne nagrade (Književna nagrada Vartholc, Florijana, Alfa…) i postavljen je na sceni bečkog Narodnog pozorišta. Da li ta popularnost znači da je tema i dalje aktuelna, iako je trebalo da se odavno zaboravi? Da li to znači da je prošlost još živa, da njeno potiskivanje nije bilo uspešno?

I Hajnrih ima prošlost. Uloga Gegavca je povezana s njegovim detinjstvom, s njegovim ocem i njihovim odnosom, s krivicom i kajanjem, sa željom da se izbriše nešto što se izbrisati ne može. Hajnrihova nesebična želja za žrtvovanjem ima svoje korene u događajima koji u njemu izazivaju potrebu za samokažnjavanjem. U Hajnrihovom sećanju prošlost je živa – i kolektivna i individualna i kao da zbog toga Hajnrih ima i budućnost – tokom romana se jedino on od glavnih likova menja. Njegovi prijatelji i sustanari, Lidija i Dragan, nemaju prošlost, ali ni budućnost. Iako ih pokreće ljubav kao nemogući san, oni ne uspevaju da sačuvaju smisao svog života i gube se u vrtlogu posleratnog Beča, savladani udarcima sudbine.

Žrtve postaju agresori. Muškarci povređeni u ratu su grubi prema ženama koje to donekle trpe, ali i uzvraćaju, i same pokazuju verbalnu ili fizičku agresiju da bi se odbranile. Iako treba da „znaju svoje mesto“ u svetu muškaraca, one pružaju otpor i odlaze iz zemlje ili beže u zamišljenu budućnost, jer ne mogu da podnesu stvarnost kakva jeste. Međutim, udaja za Amerikanca i prostituisanje nisu samo sudbina austrijskih žena u romanu, već i modernog sveta u kojem su migracija i (samo)prodaja postali stvakodnevica.

Stranci u romanu, Amerikanac Elmer i Srbin Dragan pokazuju zaštitnički odnos prema Austrijancima. Elmer donosi hranu i ostale potrepštine, dovodi doktora, nudi svoje prijateljstvo i svoju ljubav. Dragan zarađuje kao bokser, prima i zadaje udarce, ali pokazuje ljubav i nežnost (ali grubost) prema Lidiji, ispoljava zaštitnička osećanja prema Hajnrihu, čak i prema Heleni, a njenoj slepoj braći čita vesti u novinama. Iako je pun razumevanja i strpljenja, čak ni on ne može da podnese udarce koje mu zadaje Lidija odbijanjem njegove ljubavi, držeći se iluzije budućnosti s obućarem.

U deset poglavlja romana Gegavac prikazuju se događaji u trajanju od nešto više od devet meseci, od januara do 4. oktobra 1954. godine. Pred čitaocima prolazi čitava galerija likova koji su doživeli različite vrste udaraca – doslovno i preneseno – Hajnrih kao Gegavac, Dragan kao bokser, Lidija koja zadaje i prima udarce, braća oslepela u ratu, njihova sestra Helena koja ponekad mora da istrpi udarce svog brata Paula, Komunac koji slavi Ruse i Staljina i doživljava moždani udar nakon dve noći provedene u parku, trgovac Sukneni koji je ostao bez sina i bez zdravlja, cvećarka Pljuskača koja je izgubila blizance i mentalno zdravlje, tetka Maridi koja je izgubila dom i živi u parku. U toj ženi koju svi znaju ne tinja bes, već razumevanje i brižnost. Kad se useli kod Helene i njene braće postaje im neprocenjiva podrška i sa svojom blagošću i mudrošću čak otapa otvrdlo Paulovo srce, kao što Amerikanac Elmer otapa srce njegove sestre – jer, na kraju, samo ljubav može da ublaži udarce i zaceli bolne rane.

U ovaj neobični roman možemo da uronimo zahvaljujući izdavaču Relji Dražiću (Futura publikacije 2018), koji se upustio u prevodilačku avanturu zajedno s Paulom Gruberom, bivšim austrijskim lektorom na Odseku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. U tom poduhvatu su mu se kao prevodici pridružile asistentkinje i doktorantkinje Mirjana Zarifović Grković i Ana Mitrevski, kao i studentkinje i studenti osnovnih i master akademskih studija Nemačkog jezika i književnosti (Dankа Bajković, Suzana Cvijetinović, Kristijan Miroslav Kabas, Nadežda Milićević, Tamara Morača, Aleksandar Nikolić, Tina Novaković, Ljubiša Petrović, Jovana Ranđelović, Rosana Stanojević).

Promocija knjige u kojoj učestvuju Paul Gruber,  Relja Dražić, književni kritičar Miroljub Stojanović i autorka Karin Peška, koja je ovim povodom došla u Srbiju i s kojm će razgovarati Nikolina Zobenica, zakazani su za 8.10. u 19 sati u knjižari Bulevar books u Novom Sadu, i za 9.10. u 19 sati u Krokodilovom centru u Beogradu. Dobro nam došli!

Autorka: Nikolina Zobenica

Scroll To Top