Umetnost je po svojoj prirodi čulna, ali svoju funkciju ispunjava jedino ako uspe da ostavi utisak na čulni i osećajni svet publike. Pozorište Promena, osim što menja ustaljene granice konvencionalnog pozorišta – kako institucije, tako i u istraživanju teatarske forme, stavlja fokus upravo na umetnost kao takvu; pokreće, oplemenjuje, i svojim sadržajem, budi svest kod svog, ne malog, gledališta. Razvoj estetičke misli gledalaca, defakto utiče i na razvoj teatra, a ovo pozorište, svakako pozitivno deluje upravo na razvoj estetičke misli publike. Samim tim, njihovi poštovaoci, sa njima samima, zajedno rastu i međusobno se dopunjuju. U tom smislu, pozorište Promena je odličan primer angažovanog pozorišta, čiji bi primer trebalo da slede i mnoge veće institucije; jer čim pozorište prestane da bude angažovano, prestane da bude pozorište, a postaje sredstvo manipulacije. Stoga, Promena je deo društva, njegov glasnogovornik i korektiv.
Jedan od mnogih dokaza angažovanosti ovog pozorišta, je i predstava Za šta biste dali svoj život, u saradnji sa sarajevskim East West-om pod mentorstvom Harisa Pašovića, i jedan je od najzačajnijih koprodukcijskih projekata pozorišta Promena. Ova predstava, sa nazivom u formi pitanja, obraća se svima nama, ali i oživljava sećanja na istorijske likove i heroje koji su žrtvovali život zarad ideje. U obestrašćenom društvu u kakvom živimo, ova predstava, koju ćemo imati prilike ponovo da gledamo na Sterijinom pozorju, direktan je poziv na individualno preispitivanje ispravnosti naših postupaka i određivanja životnih prioriteta.

Grupa stvaralaca, što mladi ljudi koji čine Promenu svakako jesu, i mnogim drugim projektima, uspevaju da dopru do srži svojim angažovanjem, prevazilaze kriterijum podobnosti, ponovo uspostavljaju princip znanja i talenta i održavaju primarni cilj pozorišta, vraćaju se korenima stvaralaštva i umetnosti, iako su iskreni aplauzi su jedina motivacija i nagrada koju za to dobijaju.
Bure baruta, Osećaj brade, Bura, Lizistrata, Treći svetski rat, Zločin na Kozjem ostrvu, Eling i Kjel Barne, Šest lica traži pisca, Ručni rad ili tajna jednog pisma, Ona, Čehovljeve pripovetke, Černodrinski se vraća kući, Obzirna bludnica; koncerti; čitanja tekstova studenata dramaturgije, samo su neki od projekata koji čine Promenu, i koji u potpunosti opravdavaju intelektualna i umetnička ulaganja koja su uložena u njihov nastanak.
Sigurna sam da se, od svih narednih predstava i performansa, može očekivati upravo ona vrsta angažovanosti koja dokazuje da Pozorište Promena svedoči mnogim pozitivnim promenama.
ŠTA ZA VAS ZNAČI POZORIŠTE PROMENA I ZAŠTO JE ONO VAŽNO?
Vesna Ždrnja, profesorka scenskog govora na Akademiji umetnosti i nekadašnja glumica pozorišta Promena:
„Kada razmišljam o fenomenu pozorišta Promena i o tome šta on za mene znači, ne mogu da dam jednostavan odgovor. Jer, Promena za mene ima dva jasno odvojena značenja.
Prvo je vezano za Promenu u kojoj sam bila aktivni član dok sam i sama studirala glumu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Ta Promena je predstavljala ogroman prostor slobode za umetnički eksperiment, neku vrstu laboratorije, ili škole u školi, priliku da se, u isto vreme dok se na drugoj strani ispunjavaju školski zadaci, radi nešto potpuno drugačije od nastavnog procesa, da se razvija sopstvena estetika i istražuju granice sopstvenog glumačkog i scenskog izraza.. Ta Promena je značila i uživanje u plodovima svog veoma napornog rada, koje se očitavalo u gostovanjima na najznačajnijim pozorišnim festivalima ondašnje države. U tom smislu, Promena će za mene uvek ostati neponovljivo umetničko iskustvo, ogroman korak na putu sazrevanja i razumevanja sopstvene umetnosti, nezaobilazni deo mog umetničkog obrazovanja.
Današnja Promena je, međutim, za mene nešto sasvim drugo. Ona je potvrda da su se, posle niza godina totalne neaktivnosti i nespremnosti za suočavanje sa stvarnošću, na Akademiji umetnosti pojavile generacije mladih glumaca koje su spremne da preuzmu inicijativu, da se samoorganizuju, da na neki način uzmu u svoje ruke početak svoje karijere i da se suoče sa svetom. Oni su ne samo u stanju da rade sve moguće poslove da bi svoje predstave odigrali uspešno, već su dokazali i da su u stanju da stvore i održavaju sopstvenu publiku, publiku koja dolazi samo njih da gleda, vernu publiku koja ih prati, podržava i raste sa njima. Ja volim da laskam sebi i da kažem da je neprekidno „zvocanje” moje i drugih profesora, prepričavanje priča iz naše mladosti i ohrabrivanje koje smo se trudili da im pružimo, doprinelo tome. Ali, reći to značilo bi biti previše samoljubiv. Jer, sve smo to mi radili i pre, možda i čitavu deceniju, bez prestanka, a ništa se nije događalo. Jednostavno, pojavile su se nove generacije, sa novim pogledom na svet i novim očekivanjima od sebe samih i one su prihvatile i izmenile ideju Promene tako da ona sada odgovara njihovom vremenu i njihovom senzibilitetu. Mene to veoma raduje i iskreno uživam u njihovom uspehu, a pri tom ne osećam ni trunku nostalgije za sopstvenom mladošću. Današnja Promena u meni budi neke sasvim druge emocije, što je i normalno, kad se nešto zove – Promena.
Dijana Kozarski, profesorka scenskih igara na Akademiji umetnosti
„Postojanje pozorišta Promena je značajno na obostrano zadovoljstvo članova i publike. Članovi imaju priliku da započnu profesionalni život, nastave dalji rad na sebi i razvijaju stečena znanja, a publika da se upozna sa mladim neafirmisanim umetnicima, kao i priliku da gledaju predstave kojih nema na repertoarima profesionalnih pozorišta.”
Aleksandra Mrđen, student dramaturgije u klasi Uglješe Šajtinca:
„Za mene je Promena najbolja stvar koja mi se desila u toku studiranja, čak ne mogu ni da se setim kako mi je studiranje ranije proticalo, verovatno je bilo dosadno. Mi smo stvorili mesto na kojem svi zajedno upoznajemo svoje profesije, jedni druge i sami sebe. Promena ti dozvoli da pogrešiš ali te nauči kako da do grešaka više ne dođe.
Najvažnija stvar u pozorištu je poštovanje svog i poštovanje rada drugih ljudi. Mene je Promena naučila da jednako poštujem sve segmente koji čine jednu predstavu i koji su potrebni da bi se predstava izvela. Pozorište Promena je važno koliko za nas, toliko i za publiku koja ga posećuje. Ljudi imaju priliku da gledaju kvalitetne predstave u izvođenju ansambla koji i dalje veruje da pozorište može da promeni, bilo šta. Publika voli pozorište bez dres koda, neljubaznih prodavaca karata i nasnimljenog umilnog ženskog glasa koji ih podseća da isključe mobilne telefone. U Promeni im se svaki put obrati čovek (ili žena), licem u lice jer, u samoj suštini, to je ono što je u pozorištu najbitnije – živ čovek sa svim svojim (govornim) vrlinama i manama.“
Staša Blečić, student glume u klasi Jasne Đuričić
“Da se napravi veliko pozorište ne treba mnogo drangulija“ – Ljubomir Simović.
Pozorište Promena je dokaz da se sa vrlo malo sredstava, a uz mnogo volje i rada mogu postići značajni rezultati. Promena je mesto koje nas je okupilo oko iste ideje-ideje o promeni, mesto koje nas motiviše i daje nam potvrdu da je sve moguće uz trud, rad, hrabrost i dobru energiju u ekipi. U ovom izopačenom sistemu vrednosti, Promena me stalno podseća šta su to prave vrednosti i za šta se vredi boriti. Važno je imati ovakvo pozorište u svakom gradu, važno je da se slika kulture u našoj zemlji bar malo popravi, važno je imati mlade ljude koji imaju nešto da poruče i ljude koji to žele da čuju, važno je podići svest ljudi, zbližiti čoveka sa sobom i čoveka sa čovekom, važno je menjati stvari u svakom smislu, a Pozorište Promena nam daje priliku za to.”
Tekst napisala i razgovore vodila: Nevena Kovačević
Da li je Promena spremna na promene? I deo

