Priča o severnoameričkim Indijancima – II deo

Priča o severnoameričkim Indijancima – I deo

Kulturne regije severnoameričkih Indijanaca:

Nakon ranih migracija, dolaska na tlo Amerike iz Azije i potonjeg širenja po celom kontinentu, Indijanci su se geografski grupisali u nekoliko glavnih područja. Bile su to celine tj. regije koje su povezivale njihove zajedničke kulturne i društvene karakteristike. Što se severnoameričkih Indijanaca tiče oni su se rasporedili na tlu današnjih država – SAD i Kanade na devet glavnih, karakterističnih kulturnih regija:

  1. The Southwest
  2. Eastern woodlands
  3. The Southeast
  4. The Plains
  5. The California – intermountain area
  6. The Plateau region
  7. Subarctic
  8. Northwest Pacific coast
  9. The Arctic

Jugozapadna kulturna regija: 

Regija je obuhvatala delove područja današnjih SAD – država Arizona, Novi Meksiko i Kolorado. Ona se delila na tri manje celine: severnu (Kolorado, severna Arizona i severni Novi Meksiko), sa prijatnim zelenim dolinama i borovim šumama, južnu (južna Arizona i južni Novi Meksiko), sa pustinjama prekrivenim kaktusima i zapadnu (granično područje država Arizona i Kalifornija), sa pustinjama ispresecanim dolinom nizijskog dela moćne reke Kolorado.

Jugozapadnu dolinu su naseljavala sledeća plemena: Havasupai, Huzlapai, Mojave, Halchidhoma, Yuma, Cocopa, Papago, Pima, Seri, Cahita, Yaqui, Tepahue, Varohio, Comanito, Nio, Tepahuan, Guasave, Zacatec, Huichol, Tepecano, Navaho, Hopi, Zuni, Pueblo, Yayapai, Maricopa, Aravaipa Apache, Coyotera Apache, Jicarilla Apache, Chiracahua Apache, Lipan Apache, Suma, Opata, Yumano, Tarahumara, Tobaso, Lagunero, Bocalos, Negrito, Guachichil, Guamares, Jonaz, Pame, Tiwa, Tewa, Towa, Keres, Mimbreno, Concho, Karankawa, Coahuiltec, Janambre-Pison i Tamaulipec.

U ranim danima, pre par hiljada godina, nakon doseljavanja živeli su veoma teško u surovim uslovima. Bavili su se lovom. Kasnije, pod uticajem Meksičke kulture, a potom i Španskih osvajača njihova kultura je napredovala i počeli su da se bave poljoprivredom delimično koristeći prednosti navodnjavanja zemlje. Uzgajali su niz karakterističnih američkih kultura: kukuruz, pasulj, bundeve… Potom su pod uticajem Španaca krenuli da uzgajaju ovce i konje…

APAČI (Apache):

Apači su jedan od najznačajnijih naroda velike etno-lingvističke porodice Athapaskan u području američkog jugozapada. U praistorijsko doba su bili nomadi u centralnom i južnom delu Velike nizije (The Plains regija), da bi se između 9. i 15. veka postepeno selili prema jugu u polupustinje. Španski istraživači su zatekli Apače stalno naseljene u Arizoni, Novom Meksiku, Teksasu i severnom Meksiku krajem 16. veka.

Dele se u 2 glavne geografske grupe: Zapadnu i Istočnu.

U grupu Zapadnih Apača spadaju plemena:

  1. San Carlos Apachi, danas naseljeni u rezervatu u Arizoni.
  2. White Mountain
  3. Cibecue, smešteni u rezervat Fort Apache.
  4. Tonto Apachi, smešteni u Arizoni.

Drugu, Istočnu grupu Apača, danas smeštenih u rezervatima u Novom Meksiku i Oklahomi, čine sledeća plemena:Jicarila, Mescarelo, Lipan, Kiowe i Chiricahua. Najbliži srodnici Apača su Navaho Indijanci. Domovina Apača je veliko područje u današnjim državama Novi Meksiko i Arizona, zapadni Teksas i jugoistočni Kolorado. Za Atapaske se kaže da im je postojbina zapadna Kanada i Aljaska. Dolaskom Španaca, njihova istorija postaje puna krvavih sukoba, isprva sa Špancima, a potom (sredinom 19.veka) i sa Amerikancima. Od 1861. godine Apači i pleme Navaho zajedno se suprotstavljaju najezdama belih doseljenika i vojske, ali su se napokon predali nakon pet godina krvavih sukoba u neravnopravnim uslovima (kao malobrojniji i tehnički inferiorniji narod). Za to vreme dali su niz proslavljenih poglavica: Cochise, Geronimo, Manges Coloradas i Victorio. Ratovi Amerikanaca sa Apačima završili su se krajem 19. veka.

Apači su bili nomadi, lovci i sakupljači. Dobivši konje od Španaca postali su vešti jahači i još opasniji ratnici. Živeli su u zaklonima od granja i grmlja, a potom kolibama oblika kupole. Odeća koju su nosili bila je od jelenske kože. Lovili su medvede, jelene, divlje ćurane, zečeve i drugu divljač. Ribu nisu lovili ni jeli…

,,Neka vam Sunce svakoga dana donosi novu energiju, neka vas Mesec nežno oporavlja preko noći, neka kiša spere vaše brige, neka povetarac donese novu snagu vašem biću, nežno hodajte svetom i budite svesni njegove lepote svakoga dana vašeg života.“

Danas su uglavnom smešteni u rezervate u Arizoni i Novom Meksiku, gde je nezaposlenost velika… Preostalo ih je oko 50000. Kao i mnogi značajni narodi postali su otpad i tehnološki višak napredne zapadne civilizacije. Ostale su samo uspomene na slavnu istoriju velikih ratnika i velikih ljudi Velikog Duha. I poneko dobro srce koje može da ih razume i saoseća sa tragikom jednog jedinstvenog sveta. Sveta prevarenog i masakriranog u ime.

Znamenite poglavice Apača:

DŽERONIMO (1829-1909)

Poslednji indijanski poglavica koji je pružao otpor belom čoveku. Predvodio je napade u jugozapadnim državama i Meksiku. Konačno je uhvaćen i prognan (1886) na Floridu. Više od 30 godina se uspešno borio protiv američke i meksičke vojske.

KOČIZ:

Slavni poglavica apačkog plemena Čirikahua, vođa otpora Indijanaca na jugozapadu SAD.

NAVAHO (Navajo):

Predstavljaju jedan od najvećih indijanskih naroda severno od Meksika. Njihovo ime došlo je od naziva Tewa Indijanaca-Navahu, koje se odnosilo na veliko područje obrađenog tla. Kao i Apači potiču iz oblasti zapadne Kanade. Deo su velike etno-lingvističke Athapaskan porodice.

Navaho su izvorno nomadsko pleme, veoma srodno Apačima. Zime su provodili u hoganima (tradicionalnim nastambama od drvenih trupaca i granja, oblepljenim zemljom i blatom) polu-ukopanim u zemlju. Leta su provodili u zaklonima od grmlja i granja. Lovili su losove, antilope i jelene. Bavili su se sakupljanjem plodova, kao i obradom zemlje (kukuruz i pasulj). U ranom 17. veku postaju pastirsko pleme, uzgajivači ovaca.

Veštinu obrade metala naučili su od Meksikanaca u 17. veku, a veštinu tkanja od Puebla iz Novog Meksika. Slikanje peskom (raznobojnim zrncima) je najpoznatija umetnost Navaho Indijanaca. Slike su stvarali uz obredno pevanje pesama u raznim ritualima: Holy way ritual izlečenja, Evil way egzorcizma i Life way ritual saniranja raznih šteta. Osim ovaca, Navaho od Španaca nasleđuju i umetnost obrade tirkiza (koji su smatrali svetim kamenom) i srebra. Pleme Navaho imalo je šamansku religiju, verujući u razne bogove, duhove i magiju. Nakon 1868. godine smešteni su u rezervat na granici Arizone i Novog Meksika.

Navaho danas žive u rezervatu, gde se bave uzgajanjem ovaca, proizvodnjom nakita i navaho-pokrivača koje prodaju turistima. Otkriće nafte, gasa i raznih minerala povećala su njihove godišnje prihode. Danas je njihov broj oko 220000 ljudi…

PUEBLO:

Američki starosedeoci koji su živeli koji su živeli u kućama od kamena na jugozapadu. U 16. veku Španci su ušli u unutrašnjost oblasti Rio Grande, koja je bila naseljena Pueblo Indijancima. Do 1630. godine pokršteno je oko 60000 Pueblo Indijanaca i „prevedeno“ u hrišćanstvo (ma šta to značilo). Ime su dobili od španske reči „pueblo“ – narod. Nakon pobune tokom druge polovine 17. veka, Pueblo su ponovo pokoreni 1692. godine.

Bavili su se uglavnom poljoprivredom, uzgajajući kukuruz, pasulj, bundevu. Dok su muškarci radili u polju, žene su pripremale hranu, donosile vodu i brinule o deci. Upražnjavali su „Snake dance“, ceremoniju kojom su se molili bogovima za plodnu, kišnu i u svemu uspešnu godinu.

HOPI:

Indijansko pleme iz Uto-Aztecan jezičke porodice, po svojoj tradiciji i društvenoj organizaciji identičan Pueblo grupi, smešteni duž reke Rio Grande. Sami sebe su nazivali Hopitu (Miroljubivi). Bavili su se poljoprivredom i uzgajali kukuruz, pasulj, duvan, bundeve i voće. Održavali su razne religiozne ceremonije, poput „Butterfly dance“ ili „Snake dance“, neku vrstu „kišnih plesova“ radi prizivanja plodnih godina. Danas ih je ostalo oko 11000.

Ako se vratimo spiritualnoj harmoniji, doživećemo raj u ovome svetu. Ako nastavimo dosadašnjim putem, on nas neminovno vodi u propast.

Albert Ajnštajn i Hopi Indijanci, 1922.

ZUNI:

Pleme iz iste grupacije i sa mnogo sličnosti sa Hopi plemenom, iz područja današnjeg Novog Meksika. Poput Hopija, veoma miroljubiv i religiozan narod. Baveći se poljoprivredom usavršavali su sistem navodnjavanja, dok su bili majstori za izradu košarica i grnčarskih predmeta, kao i u tkanju. Njihova najznačajnija svečanost je „Shalako festival“. Nakon pokoravanja od strane krvoločnih i pohlepnih Španskih zlikovaca konkvistadora (milosrdnih anđela u ime Boga i Krune) bili su pokrštavani i prevođeni nasilnim putem u „hrišćanstvo“ („naizgled“ kontradiktorno – nasilni Hrist i hrišćanstvo?!?)

MOJAVE:

Indijansko pleme jugozapadnog kulturnog područja , iz Yuman jezičke grupe, nastanjeni duž nizijskog dela reke Kolorado (granično područje današnjih država Arizone i Kalifornije). Bavili su se poljoprivredom, uzgajajući pre svega kukuruz i pasulj. Takođe su se bavili lovom i ribolovom. Upražnjavali su religijske ceremonije kao i ostali narodi pomenutog područja. Danas se manje od 1500 ljudi identifikuje kao pripadnici Mohava plemena, smešteni u rezervatima Arizone.

Istočno-šumska kulturna regija:

Kulturno područje na severo-istočnom i istočnom delu današnjih SAD i delova Kanade – od Minesote i Ontarija do Atlantskog okeana i na jugu Severne Karoline. Naseljavala su ga lovačka plemena (lovci na jelene) i skupljači plodova i semena (orah, lešnici). Područje bogato izdašnim šumama i velikim jezerima bilo je pogodno za lov i ribolov. Sela su građena duž reka i plodnih ravnica. Indijanci ovog regiona bili su poznati po svojim „dugačkim kućama“, znatno različitim od klasičnih indijanskih šatora ili pak zemljanih ili kamenih pueblo kuća. Na području oko reke Misisipi razvijala se istoimena (Mici Zibi) kultura, bazirana na intenzivnom uzgoju kukuruza i bogatim prirodnim resursima (krupna divljač, bogatstvo ribom, bogate šume, plodne rečne ravnice pogodne za razvoj poljoprivrede). Nažalost, dolaskom belih doseljenika i njihovog materijalističkog koncepta „sreće“ ovo indijansko područje našlo se prvo na udaru raznih krvnika i divljaka, kao i raznih boleština koje su izazivale epidemije i masovni pomor kod (na te nove bolesti) neotpornog  starosedelačkog stanovništva. Ubrzo su bili desetkovani, a potom i preseljavani uz još veće žrtve – „Stazom suza“ do konačnog „rešenja pitanja Indijanaca“ i svih onih koji su smetali „napretku i razvoju.“

Istočno-šumsko područje naseljavala su plemena: Algonkini, Ojibwa (Chippewa), Menominee, Winnebago, Sac(Sauk), Fox, Peoria, Kaskaskia, Illinois, Potawatomi, Kickapoo, Miami, Wea, Piankashaw, Shawnee, Ottawa, Huron, Cayuga, Seneca, Mohawk, Oneida, Onondaga, Iroquois, Delaware, Susquehannock, Powhatan, Tuscarora, Pamlico, Mi’kmag, Malecite, Passamaguoddy, Penobscot, Abnaki, Pennacook, Nimpuc, Pequot, Massachuset, Mohegan, Mahican, Wapmanoag, Narrangaset, Montauk i Meherrin.

ALGONKINI:

Američki starosedeoci koji su živeli u dolini Ottawe i obližnjim područjima tokom 17. veka i u južnom Ontariju tokom 18. veka. Borili su se protiv Irokeza zbog suparništva u trgovini krznom, naročito protiv Mohoka. Godine 1570. sklopili su savez s plemenom Montanje na Istoku, a 1603. godine sa Francuzima. Iako se njihova kultura pretežno zasnivala na lovu i ribolovu, gajili su i kukuruz, pasulj i bundevu. Živeli su u šatorima (wigwamima) sa šiljatim vrhom, izrađenim od kore breze, na stubovima, i bili su poznati po lakim kanuima od kore brezinog drveta i po obući za sneg, te plitkim saonicama koje su koristili za putovanje tokom zime. Danas ih je ostalo oko 2000 i rade u savremenoj Kanadi kao vodiči za lov i ribolov.

IROKEZI (Iroquois):

Irokeze su činili labavi plemenski indijanski savez iz severoistočnih šuma, većinom područje današnjeg Njujorka. Svojom ekspanzivnom politikom i borbenošću savladali su sve okolne susede. Smatra se da ih je tada bilo oko 20000. Sami sebe su nazivali narod dugačke kuće.

Savez Irokeza, nastao oko 1570. godine kraj reke Sent Lorens, činila su sledeća plemena: Cayuga (nazivani u savezu čuvari velike lule), Mohawk (čuvari istočnih vrata), Oneida (standing stone people), Onondaga (čuvari vatre) i Seneca (čuvari zapadnih vrata). Godine 1722. savezu se priključuju i šesto pleme – Tuscarora.

Nakon pobede bledolikih Amerikanaca Irokezi su saterani u veoma male rezervate, gde su izgubili svoje navike i običaje, te bili prisiljeni na težak rad u poljima. Irokezi su bili šumski narod, lovački. Žene su obrađivale polja i uzgajale kukuruz, baveći se istovremenom poslovima u domaćinstvu i decom. Sela su im bila opasana palisadama, radi zaštite od neprijatelja. Naziv naroda- narod dugačkih kuća, potiče od vrste kuća u kojima su stanovali, različitih po dužini i obliku od klasičnih indijanskih šatora ili pueblo kuća. Njihove long houses postale su im simbol poput čuvenih irokez frizura. Sela su gradili uz reku, na zavojitim uzvisinama. Imali su mnogo Bogova i duhova, kao naprimer: Adekagagawaa – veliki duh, vladar duhovima i svim godišnjim dobima, Areskoui- zaštitnik lova i rata, Ataentsic i Atseatsan – prva žena i prvi muškarac na svetu, Awataerohi – duh bolesti.

Danas većina Irokeza  živi prosečnim američkim životom, kako u urbanim, tako i u ruralnim zajednicama. Većina rezervata u koje su smešteni nalazi se u Kanadi, potom Njujorku, Viskonsinu i Oklahomi. Smatra se da je danas broj Irokeza oko 50000. U rezervatima postoje kockarnice koji su glavni izvor zarade (zaraze?) gotovo svih Indijanaca smeštenih unutar ovih modernih logora. Van rezervata uglavnom se bave građevinskim radovima.

HJURON (Huron):

Plemenska konfederacija jezičke porodice Iroquoian koje je u ranom 17. veku živelo između jezera Simcoe i Georgian bay u Ontariju. Savez je tada imao oko 20000 ljudi. Pripadali su istočno-šumskom kulturnom području, a živeli su u naseljima opasanim palisadama i uzgajali duvan. Njihovu su istoriju obeležili stalni sukobi sa Irokezima. Još mnogo pre dolaska francuskih istraživača na obalu reke Sent Lorens, ratničke grupe Hjurona krstarile su šumama između Kanade i današnjeg Njujorka napadajući plemenski savez Irokeza, koji su, u znak odmazde, uništavali nemilosrdno Hjurone. U kasnije sukobe su se umešali evropski doseljenici, pomažući i jedne i druge u samouništenju vatrenim oružjem. Što nije uspelo svijetlo oružje, učinile su bolesti donešene u duši iz Evrope.

CHIPPEWA ili OJIBWA:

Indijansko pleme algonkinske jezičke grupe, poreklom iz područja između jezera Hjuron i planine Turtle u severnoj Dakoti. Mnogo su se selili i bili veoma ratoborno pleme. Bavili su se lovom i ribolovom, skupljanjem divljeg Chippewa pleme verovalo je u Kitchie Manitou (Great Spirit) ili „Veliku Dušu“, sa kojom su komunicirali vizijama i snovima. Šaman je bio njihov Sveti čovek – duhovni vođa koji ih je uz pomoć plesa i padanjem u trans uvodio  svojom vizijom u čudesni svet Velike Duše – Manitua. Do današnjih dana ih je preživelo oko 104000 i „žive“ u rezervatima u Mičigenu, Minesoti, Viskonsinu, Severnoj Dakoti i Montani.

Znameniti poglavica Čipeva:

Chief HOLE IN THE DAY (1825-1868)

Početkom 19. veka indijanski narod severozapada SAD prvi put je osetio pritisak civilizacije. Indijanci su postepeno shvatali da bela rasa ima sasvim jasan cilj – da postane vlasnik i vladar sve zemlje, bez obzira na pravo starosedeoca. Upravo u to vreme, Indijanci su imali niz briljantnih poglavica koje su na sve načine pokušavale da spreče bele zlotvore u svojoj nameri – pre svega strpljenjem i mudrošću velikog naroda Manitua.

Jedan od znamenitih indijanskih vođa bio je i Rupa U Danu (Bag-o-naj-ki- šing), poglavica plemena Čipeva. Kao veliki čovek i ratnik nasledio je ime i sposobnosti od oca, kojeg su smatrali pravim Napoleonom u borbama protiv Sijuksa. Rupa U Danu bio je uljudan čovek, upečatljive pojave. Imao je melodičan i prijatan glas i bio je nadaren kao govornik. Teško breme plemenskog vođe morao je da ponese u vreme kada je ravnopravnost i poštenje među ljudima moralo da ustukne pred strašnim silama civilizacije – sebičnom i nezajažljivom materijalističkom pohlepom i licemerjem. Uspeo je da sačuva teritorije osvojene u ratu protiv Sijuksa i da vešto pregovara sa belcima. Kao i drugi oštroumni Indijanci mogao je da predvidi nestanak svoje rase. Nažalost, kao vešt diplomata i čovek koji je sklapao paktove sa vladom SAD postao je vremenom sve omraženiji u indijanskim ponosnim i ratobornim krugovima. Nakon sporazuma iz 1868. godine, kada je konačno zapečaćšena sudbina plemena Čipeva, poglavica Rupa U Danu shvatio je da je došlo do sloma njegove rase i da su njegovi kompromisi i lagodan život sa belcima bili čista iluzija i prevara. Ubijen je od strane neprijateljski nastrojenih Indijanaca, završivši kao i poglavica Sijuksa Šareni Rep, još jedan od vođa koji je mirnim putem pokušao spasiti vlastiti narod nestanka. Tako je umro jedan od najbriljantnijih indijanskih vođa.

SHAWNEE:

Indijansko pleme algonkinske jezičke grupe iz istočno-šumske regije. Do početka 18. veka živeli su na području današnjeg Ohaja, a onda, prvo pred naletima ratobornih Irokeza počinju njihove stalne seobe – prvo na jug i istok (Teksas, Florida, Džordžija, Južna Karolina), a onda pred naletima belih doseljenika tzv. Amerikanaca kreću ka zapadu sve do Oklahome. Oko 1805. njihov čuveni poglavica Tecumseh (1768-1813) organizuje otpor, suprotstavljajući se nadiranju belačkih krvnika. Uglavnom su se bavili lovom. Danas ih ima još oko 6000.

WINNEBAGO:

Američko indijansko pleme porodice Siouan iz oblasti Viskonsina. Smatra se da vodi poreklo od velikog Winnebago naroda koji je živeo u krajevima severno od Velikih jezera. Njihova sela bila su stalna, a živeli su u wigwamima oblika kupole. Uzgajali su duvan, pasulj i kukuruz. Njihova glavna letnja ceremonija bila je Medicine Dance, dok su zimi praktikovali Winter Feast.

MASSACHUSET:

Pleme iz konfederacije Algonquian Indijanaca, u ranom 17. veku nastanjeno oko Massachusets Baya i prema severo-zapadu. Tada ih je bilo oko 3000, ali nakon ratova sa dolazećim belim doseljenicima i bolesti njihov broj se drastično smanjio. Posle pokrštavanja počinju gubiti plemenski identitet. Bavili su se uzgojem kukuruza, tikava, pasulja i duvana, te lovom i ribolovom. Letnja sela nalazila su se blizu obale, sastavljena od dugih kuća, dok su se zimski lovački kampovi sastojali od wigwama.

MENOMINEE:

Indijansko pleme prvobitno nastanjeno u gornjoj regiji Mičigena, području Velikih jezera (Gornje, Mičigen, Hjuron), a onda se sele ka Viskonsinu i reci Misisipi. Bavili su se lovom, ribolovom i uzgajali kukuruz, pasulj i duvan. Kasnije su se bavili i trgovinom krznom. Nakon 1800. godine preseljeni su u rezervat (logor) blizu reke Wolf u Viskonsinu.

ILLINOIS:

Pleme iz algonkinske jezičke grupe i deo konfederacije plemena naseljene na prostoru današnjeg Ilinoisa (naravno, po njima je država Illinois i dobila ime, što je još jedan vid tipičnog humanističkog američkog cinizma), Misurija, Ajove i Viskonsina. Pored plemena Ilinois, tu su još živela plemena Cahokia, Kaskaskia, Michigamen, Moingwena, Peoria i Tamaroa. O njihovoj kulturi i istoriji postoji veoma mali broj neproverenih podataka…

POWHATAN:

Nekadašnja snažna Algonkinska konfederacija u ranom 17. veku na području današnje Virdžinije. Od nekadašnjih 9000 pripadnika danas ih je ostalo oko 1500. Konfederacija je obuhvatala 30 plemena. Njihova sela činile su duge kuće, ograđene palisadama. Gajili su kukuruz, pasulj, tikve i suncokret , lovili ribu i jelene, ćurane i manju divljač. Služili su se kanuima (od čempresovog drveta, dugim oko 15 metara) za transport hrane i robe. Bavili su se skupljanjem divljeg bilja, oraha i korenja. Početkom 17. veka susreću se s Englezima. Čuvena je priča o braku ćerke poglavice plemena – princezi Pokahontas s engleskim kolonistom Džonom Rolfom. Život Pocahontas (1595-1617) poslužio je kao inspiracijamnogim legendama i romantičnim umetničkim delima.

POTAWATOMI:

Još jedno od brojnih plemena algonkinske jezičke grupe. U dodir sa Evropljanima dolaze tokom ranog 17. veka, na području Viskonsina. Kasnije su zauzimali veliku oblast od Viskonsina do Mičigena, kao i severne današnje Ilinoje i Indijane. Ratovali su na strani Francuza protiv Engleza. Do kraja prve polovine 19. veka smešeteni su odlukom američke Vlade u rezervate južnog Kanzasa. Danas ih je ostalo oko 17000 preživelih.

Jugoistočna kulturna regija:

Obuhvata region severno od Meksičkog zaliva do srednje Atlanskog-srednje Zapadnog regiona, kao i oblast od obala Atlantika na istoku do Teksasa na zapadu (južne i jugoistočne SAD). Bila je to zona bogata borovim šumama, pogodna za lov na jelene i ribolov. Područje oko reke Misisipi činilo je plodnu ravnicu za uzgoj kukuruza i uspon  jugoistočne indijanske kulture. Evropljani su nažalost sa sobom doneli bolesti, pustošenje i konačno i genocid nad starosedelačkim narodom. Ovo područje naseljavala su plemena: Caddo (Whichite), Hasinai, Bidai, Atakapa, Taensa, Natchez, Houma, Chitimacha/Chawasha, Tunica, Yazzo, Chickasaw, Chakchiuma, Ofo, Choctaw, Biloxi, Tuskegee, Napochi, Tahome, Mobile, Pensacola, Chatot, Alabama, Koasati, Yuchi, Cherokee, Saponi, Monacan, Tutelo, Eno, Woccon, Sugeree, Cheraw, Catawba, Wateree, Waccamaw, Pedee, Cusabo, Hitchiti, Chiaha, Tamathli, Yamasee, Guale, Apalache, Timicua, Ais, Seminole, Calusa i Tenesta.

VIČITE (Whichite):

Konfederacija plemena ili bandi severnoameričkih Indijanaca porodice Caddoan sa Canadian rivers u Oklahomi, a kasnije u području Red Rivers u Teksasu. Od 1867. smešteni su u rezervat u okrugu Caddo, Oklahoma. Ime Whichita dolazi od wits – čovek. Sami sebe su zvali raccon-eyed people zbog tetoviranja oko očiju (tetovaža je bila jedan od njihovih glavnih obeležja, pa su prozvani i tetovirani narod). Vičite su polusedelački narod koji živi od lova i uzgoja tipično indijanskih kultura: kukuruza, pasulja i duvana. Kuće su im od slame u obliku stoga sena. U vreme lova koristili kožne tipi šatore radi mobilnosti. Nosili su odeću od štavljene kože.

ČIROKI (Cherokee):

Jedno od najznačajnijih plemena iz grupe Iroquoian, čija se izvorna lokacija nalazila u Tenesiju i Severnoj Karolini. U kasnijem periodu ih je bilo i u Arkanzasu, Kanzasu, Kentakiju, Oklahomi i Teksasu. Predstavljaju narod koji se bavio zemljoradnjom i živeo u oko 200 sela. Kuće su bile kružnog oblika, čiji je drveni kostur isprepleten granjem i šibljem i sve to oblepljeno blatom. Na vrhu krova oblika stoga nalazio se otvor za dim. Kasnije, pod uticajem belaca gradili su brvnare sa jednim vratima i otvorom za dim. Održavali su Busk-ceremonije ili tzv. Ples zelenog kukuruza. Kukuruz je uz pasulj i duvan bio sveta biljka, od izuzetnog značaja za život.

Do 17. veka, kada su ih beli trgovci prvi put sreli, Čiroki su već bili desetkovani velikim boginjama i ostalim „evropskim“ bolestima. Negde oko 1820. godine vođa Čiroki plemena – Sequoja (1770-1843) razvio je pismo i jezik Čirokija. Mnogi prpadnici ovog naroda naučili su vremenom čitati i pisati sopstvenim jezikom, a nakon 1828. pokrenute su i prve novine starosedelaca Amerike. Čirokija u današnjim SAD ima još oko 310000.

CHOCTAW:

Indijansko pleme Muskogean jezičke porodice, smešteni u području današnje Džordžije, Alabame, južnog Misisipija i Luizijane. Ratovali su sa tradicionalnim neprijateljima – Chickasaw i Creek. Bili su poljoprivredni narod i uzgajali su kukuruz, pasulj, krompir, bundeve i duvan. Bavili su se lovom i ribolovom. Dolaskom Evropljana, počeli su da koriste i konje. Nakon donošenja zakona o preselenju Indijanaca (od strane Kongresa SAD), pleme je preseljeno u Oklahomu u tzv. Indijansku teritoriju (zajedno s plemenima Creek, Cherokee, Chickasaw i Semiole).

CREEK:

Pleme Muskogean jezičke grupe. U 18. veku bili su dominantno pleme sa oko 30000 ljudi i zauzimali su područja Alabame i Džordžije. Posle Čirokija bili su najmoćnija grupacija jugoistočne oblasti. Zadesila ih je sudbina ostalih plemena i preseljeni su u rezervat u Oklahomi. Bili su poljoprivredno pleme i živeli u selima sa brvnarama. Upražnjavali su religioznu ceremoniju „Green corn dance.“ Kao i većina plemena ovog regiona koristili su mnogo tetovažu tela. Bavili su se i lovom i ribolovom. Danas ih je ostalo oko 44000.

Autor: Dragan Uzelac

Scroll To Top