Popi Divine: Ritam, ritam, gruv

Neverovatno koliko u svim umetnostima postoji taj neki zajednički sadržalac, to traganje za izrazom koji će dovesti do doživljaja punine, i koji je oslobađajuć. Takva je i muzika, a takav je zvuk i Popi Divine, Nemanje Popovića  koji on oblikuje u svom maniru. Posle zatvaranja zbog pandemije, s proleća, kada je nastupio u 25th baru u Beogradu, zbog takve energije i takve atmosfere, opet su mnogi rekli da je Popi jedan od onih di džejeva koji pravi najbolje žurke u gradu.

“Ono što radim je bazično elektronska muzika koja uglavnom ima taj haus gruv. Ima dosta elemenata deep muzike, koje kombinujem sa drugim stilovima poput acid, jazz ili fanka. To je muzika jakog pokretačkog vajba, plesna muzika, muzika koja te tera da igraš, i koja je melodična.

“Nastupao sam na festivalima No Sleep, Sea Dance, Belgrade beer Fest, 50 year’s of Playboy, a na Exitu 2007, stejdž Cafe Del Danube, gde sam bio rezident sa Dušanom Kačarevićem i producentima sa etikete Plastic City, publika je proglasila za najbolji stejdž na Festivalu te godine. Burn Residency je globalno takmičenje di džejeva na svetskom nivou,   na kome sam, 2015, pobedio u Srbiji, a u finalu završio u širem krugu .”

Kako je sve počelo?

Nakon osnovne muzičke škole, u kojoj sam umesto bubnjeva koje sam želeo da učim, bio upisan na časove violine, i nakon mog otimanja da sa formom i notama imam što manje veze jer sam smatrao da apsolutni sluh znači sve, krenuo sam put fanka, soula, hip-hopa i repa. Ove žanrove sam više slušao, ali sam tek sa otkrivanjem soul hausa, koju je vrteo di džej Coba u kafiću Ili-Ili, počeo da se okrećem didžeingu. Kupovao sam ploče, nastupao kao di džej u tom istom kafiću u kome će me čuti vlasnik kluba Andergraund u Beogradu, Mirko Pavlović. On me je pozvao da tamo puštam muziku, pa sam ubrzo postao rezident u VIP delu kluba.

Vremenom je cela priča počela da ide u tech i te neke malo jače žanrove, a ono u čemu sam se najviše našao, i najbolje osećao tada, bio je taj deep tech house, u tom trenutku inače veoma popularan.

Naime, postojale su dve struje ovog žanra: London tech house i američki. Iako je London bio popularniji, ja sam se više pronašao u ovom drugom jer je imao puniji zvuk i bila je bolja produkcija. Ali, opet je bilo nečega što mi je falilo tu, odnosno nije bilo nečega što sam osećao da treba da je tu, nešto što bih mogao da oblikujem u nešto, za mene kompletnije i potpunije, a što sam posle našao u progressive house muzici.

Zašto progressive?

Za mene je progressive house muzika kompaktna, melodična, i ima sve elemente jedne pesme koji su nam potrebni da bismo uživali ‘punim ušima’. Ima kompoziciju, ima aranžman, ima uvod, kulminaciju, kraj. Zanimljiva je, promenljiva je, vozi i razvija te neke svoje teme, i sve je potpuno na mestu.

Klub Andergraund mi je bio važan momenat u karijeri iz mnogo razloga, pa i onih vezanih za sticanje iskustva, jer sam posle puštao muziku na brojnim mestima. I ono što je interesantno jeste da je u Vojvodini, pre nego u Beogradu, progresiv postao popularan. Iz tog razloga sam prvo postao poznatiji u Subotici, Novom Sadu, Bečeju, pa tek posle nekog vremena u Beogradu, kada se ekspanzija progresiv zvuka desila i tu. Situacija se za mene razvijala u svim pravcima vezanim za muziku, tako da sam učestvovao u produciranju nekoliko festivala u regionu, a takođe i bio menadžer poznatog beogradskog kluba Mint u sezoni otvaranja 2006/7.

Osvajao sam nagrade:

Best Cloudcaster of 2012 by "People's Choice" on Mixcloud;
Third place on Beck’s Best DJ contest 2006-2007;
Sixth place on Heineken’s best serbian DJ 2007-2008.

Na žurkama na kojima sam puštao progresiv, udružio sam se sa pokojnim DJ Straw  i DJ Bross, a sa kojima sam ušao u organizaciju koja se zvala Digital Harmony. U tom momentu, u Beogradu su postojale samo dve organizacije: jedna je bila Digital Harmony, a druga Kinetic Vibe i obe su se bavile promocijom i plasiranjem progresiv house muzike.

Inače, volim da radim u baru 25th kada je Beograd u pitanju, kao i u Halfu. Bitno mi je kako se osećam u klubu gde puštam, pa me zato često ima i u Rush-u na Novom Beogradu. U Crnoj Gori imam stalnu saradnju sa Virtu beach u Dobroti, gde zajednički kreiram i program u saradnji sa menadžmentom. Generalno, volim da nastupam na Balkanu, jer smo specifična masa. Teška masa.

Posle Ibice 2015-te, i pomenutog takmičenja na kome sam naprosto video koliko mogu i šta me ograničava, aktivnije se vraćam  didžeingu. Tada kreću novi nastupi, povezivanje sa drugim didžejevima iz celog sveta, produkcija, jedan talas baš obećavajući, a onda se desila šta – korona. Muzička industrija je stala, pa sam negde svoju produkciju stavio na ignore.

Tokom lockdown-a radio sam lajv strimove sa svog Instagram profila i YouTube kanala. Bilo je klubova  koji su organizovali žurke u toku dana, na neko vreme, sa ograničenim brojem ljudi. Onda je došlo leto, i pustili su nam bašte pa je došlo do ekspanzije žurki. Žurke su bile stvarno dobre, i ljudi su dolazili da stvarno slušaju muziku, i stvarno smo uživali. Sa dolaskom leta, došlo je do brojnih ponuda, te sam dosta radio kako u Beogradu, tako i po Crnoj Gori i Bosni. A sada je taj neki momenat, odnosno period, kada radim neke druge svoje projekte i fokus držim na njima, pa do proleća neću nastupati nigde. Naime minimal deep house je žanr kome sam trenutno nešto više okrenut, pa se bavim i produkcijom i plasmanom, a sve u okviru projekta koji sam spomenuo, koji ne potpisujem svojim imenom, i ne otkrivam još kako se projekat zove. I dalje, kao Popi Divine, izbacujem mikseve na mojoj SoundCloud stranici i YouTube kanalu.

Ono što je autentično na nastupima Popi Divine jeste to povezivanje sa ljudima. I ono se dešava isključivo kroz muziku, bez neke, kako sam kaže “fake interakcije” tipa bacanja nečeg u publiku, smehotresa, molitvi i slično. “Ja sam od onih didžejeva koji se unesu u to što rade puštajući tu energiju da kruži. Na nastupima dajem sebe bez ostatka, a to se uvek oseti. I talas koji zastruji, pa zagrmi na momente, jeste ono što ne može da se opiše u dve reči ali jeste znak da se dešava nešto, nešto pozitivno,  i na neki način ujedinjujuće. Ja volim da zaigram ljude, i kada vidim da plešu, to je prava stvar. Fake varijante su za mene strane.”

Popi Divine
Popi Divine

Ko dolazi na žurke?

Prijatelji didžejeva, prijatelji kluba, oni koji zaista uživaju u takvoj muzici, ali i oni koji recimo slušaju narodnjake ali svrnu jer je tu kao neko ludilo. Zaista svega ima, i mnogo toga nije po mom ukusu. U inostranstvu postoji face control, čeker, neka vrsta security, koja stoji na ulazu u klub i prosto selektuje ko može da uđe na žurku, ko je adekvatno obučen ili dovoljno u skladu sa stilom kluba u kome je događaj. Toga kod nas nema, pa su sve češća ta neka mešanja. Ona su bila i 90-ih godina, u periodu opšteg ludila, histerije, ratova i sankcija, ali je posredi bilo nešto drugo. Naime, svi koji su slušali elektronsku muziku su išli i na tehno, i na haus, progresiv, svuda. Zapravo, bili smo jedna ista ekipa koja je samo menjala mesto i di džejeve. To je bio izraz bunta, bežanja od realnosti. Zato se i osećala ta neka kompaktnost, koja ne može da postoji sad kada neko tek bane iz neke sasvim druge sfere.

Volim da osetim kako se sama, kroz muziku, pravi interakcija sa publikom. Reakcije ljudi me povedu. Volim kada im pustim neke stare stvari, da zapevaju, zavrište, da ih vratim kroz vreme. To je poseban osećaj. Zato nikada nemam apsolutno utvrđen plan šta ću i u kom trenutku puštati na žurci. Jer, baš kao i u životu, stvari se nekada naprosto dese, i atmosfera ume da me odvede ka nekom folderu sa muzikom koji sam poneo eto tek tako, bez ideje da ću da ga ‘otvorim’.

A lajvovi?

Na lajvovima nema takve interakcije. Neko ostavi komentar, pogledam, mahnem, ali interakcije kao u realnom vremenu nema. Zato kažem da su lajvovi – intima podeljena sa širokim auditorijumom.

Sa muzikom Popi Divine se, ako niste, možete upoznati preko linkova:

https://soundcloud.com/popidivine

https://www.youtube.com/channel/UCzOT0oJzpTrdjjilkCG_-vg

A ako ste od onih koji vole i poznaju ovaj muzički žanr, ostavite i komentare na YouTube i SoundCloudu, jer su oni, u svakom poslu pa i u ovom, veoma važni za one koji rade. Jer hoćemo da rade još bolje, i hoćemo još bolje žurke.

Dakle, Popi Divine, jedan prepoznatljiv, a autentičan manir na muzičkoj sceni, o čijim ćemo projektima još pisati kada za njih dođe vreme.

Instagram @Popi Divine

www.residentadvisor.net/dj/popidivine

https://www.facebook.com/popidivinedj

Popi Divine, produkcija

https://www.youtube.com/watch?v=9Q-MbtSZksM&t=119s

https://www.youtube.com/watch?v=xiqEJnshDw4

https://www.youtube.com/watch?v=GHY11vp09zg

https://www.youtube.com/watch?v=EYmqz87xy_4

Razgovor vodila: Tanja Taubner

Scroll To Top