MITROVICA PEVA, IGRA I U KOLO SVE DOZIVA

Nekada carski Sirmium, a danas Sremska Mitrovica, bila je i ostala mesto ukrštanja puteva i kultura. Avgust u Sremskoj Mitrovici je obojen šarenilom zastava i osmeha iz svih krajeva sveta. Ovogodišnji međunarodni festival folklora, Srem Folk Fest, umesto standardna četiri dana, zbog vremenskih neprilika trajao je samo tri, međutim, kvalitet programa nije narušen. Već trinaestu godinu za redom Mitrovčani imaju čast i zadovoljstvo da ugoste folklorne ansamble koji dolaze iz različitih delova naše planete, zahvaljujući organizaciji centra za kulturu Sirmiumart. Različiti plesovi, različiti jezici i kulture bivaju dočekani na Žitnom trgu čiji su podijum iskopine nekadašnjeg Sirmijuma, a čiji su zidovi, ta četiri (tri) dana, na stotine i hiljade nasmejanih lica. Ovogodišnji učesnici Srem Folk Festa bili su: Meksiko, Argentina, Kanarska ostrva (Španija), Belgija, Poljska, Slovenija, Hrvatska, Makedonija i folklorni ansambli iz Srbije.

13892015_870187333113000_5001671159670952621_n

Festival je svečano otvoren u petak, dvanaestog avgusta, defileom folklorista kroz grad, velikim vatrometom na Žitnom trgu i dečijim horom Sirmiumart-a, uz pratnju Sremske bande, Mitrovačkog tamburaškog sastava. Na sceni se orila pesma pomenutog hora, koja je predstavila grad i festival u pravom ruhu, rečima: „Mitrovica peva, igra i u kolo sve doziva“. Tako je i bilo. Mnošto ljudi i igara ulepšalo je scenu i grad, a čast otvaranja igara je pripao mesnom folklornom ansamblu, KUD-u „Branko Radičević“ iz Sremske Mitrovice.

KUD „Branko Radičević“ svoje postojanje broji već pedeset godina u nazad i kao domaćini imali su svoje učešće na ovom festivalu svake godine.

O ovom divnom društvu nešto više rekla je članica, Ivana Banovac: „Postojimo pedeset godina i igramo igre iz cele Srbije pa i šire. Naše društvo se sastoji od više grupa, pa tako imamo najmlađu, srednju, pripremni ansambl, prvi ansambl i veterane. Naše najveće dostignuće je osvojeno drugo mesto u Šljiviku, a poznati smo i po raznim turnejama širom Evrope i sveta. Ove godine ići ćemo i u Kinu. Na ovogodišnjem festivalu igrala se igra „Srem“. Za tu igru nošnja se sastoji iz beline, suknje i košulje, jeleka i kecelje koja je crvene boje. O Srem Folk Festu mogu da kažem sve najbolje. Jako mi se dopada upoznavanje, druženje i mešanje kultura i običaja, učenje jezika i igara. Mislim da svi živimo za avgust!“

Kroz smeh je dodala: „Znaš kako kažu, folklor nije igra već način života.“

1927854_179823015482772_1365432801_n

Nakon pomenutog domaćeg ansambla, nastupila je Folklorna skupina „Podgorci“ iz Podgoraca, iz Slovenije. Slovenci su ove godine zaista napravili dobru amosferu i prve i poslednje večeri festivala. Scenu su ukrasili šarenim rekvizitom u formi zastave sa resama, a poseban utisak ostavili su pozdravom, uzvikom „Iiihuuhuuu“ koji se završne večeri orio i kroz publiku. Brzi ritam igre bio je propraćen mnoštvom okreta i dinamike, a nešto više o samoj skupini saznala sam od njihovog člana, Marka. Osnovani su 1997. godine a većina igara koje izvode potiču iz prve polovine dvadesetog veka. U pratnji orkestra izvode plesove i običaje uglavnom iz Ptuja i okoline. Ono što je karakteristično za slovenačku nošnju jeste odsustvo mnoštva vezova i ukrasa, te su ženske kecelje uglavnom jednobojne, a suknje su prilično dugačke i široke. Marko je istakao da u Sloveniji postoji karneval pod maskama čija je svrha i poruka prizivanje plodnosti na svim područjima, a deo tog običaja prikazali su prve večeri festivala. Ova skupina predstavila se još jednom, na zavrnoj večeri, prikazujući igre i običaje vezane za gaženje grožđa. Marko je opisao to kao veoma važan događaj u godini, koji je uvek propraćen veseljem i druženjem. Na ovogodišnjem festivalu dominirale su igre i običaji vezani za svadbu. Tako su i Slovenci predstavili svadbeni običaj posle crkvenog venčanja, gde prvo plešu gosti, a tek potom mladenci. Sama publika bi mogla da potvrdi kvalitet energije koju su nam Slovenci uneli svojim gostovanjem, brzim, veselim igrama punim okreta i simbolike.

13902713_873045336160533_2660023739074382547_n

Festival je nadaleko poznat po druženju i upoznavanju. Nakon Ivane i Marka, društvo mi je pravio David Castellano Bordon, član Pevačko plesnog ansambla „Ingenio“ (Inhenio), sa Kanarskih ostrva (Španija). David se potrudio da približi svoju kulturu, kao i da kaže nešto o svojoj folklornoj skupini:

„Zovem se David i dolazim sa Kanarskih ostrva. Ona su smeštena blizu Afrike ali mi smo Evropljani. Naša kultura je kao i bilo koja evropska kultura, a jedino što nas razlikuje jeste to što živimo na malom ostrvu gde su tokom cele godine veoma visoke temperature. Nikada ne pada sneg, nikada nije hladno. Zimi, minimalna temperatura je oko 18 stepeni, a maksimalna je i do 48, 49 stepeni. Trenutno je tamo 48 stepeni. Naši plesovi potiču iz vremena naših baka i deda i prenose se sa kolena na koleno. Imamo mnogo različitih plesova. Tu su porodični plesovi koji se igraju kada neko umre, plesovi namenjeni za zabave u kućama.“

13925136_867807423350991_8596644995850937405_nNa pitanje da šta znače igre koje će izvoditi tokom ovog festivala, David je rekao: „Počinjemo sa igranjem Folie. Folia je jedan sentimentalan ples. Pleše se kada neko odlazi i nećemo a više videti, i tim plesom iskazujemo tugu. Posle toga plešemo Saltonu, ples koji je živahan i brz, igra se u parovima sa puno skokova i dinamike. Nakon Saltone, dolazi ples Santo Domingo (sveta nedelja), koji se uvek pleše nedeljom nakon crkvene mise. Veoma karakterističan  ples u Španiji je Segedilla (Segedilja) u kome se koriste kastanjete. I na kraju, završavamo sa plesom Capotin (Kapotin). On se pleše kada se neko porodi, u smislu dobrodošlice za dete. Žena nosi beli pojas kako ne bismo mogli da je dodirnemo, a tom prilikom svi ostali nose crveni pojas, koji služi protiv uroka za trudnu ženu, a takođe je i španska zastava crveno-žuto-crvena. Ženska nošnja se sastoji od dve suknje, jedne crvene i jedne bele, i od belih pantalona. Naša grupa postoji od 1949.godine. Formirala se za vreme vladavine diktatora Franciska Franka.“ Na pitanje koji od plesova drugih zemalja mu se najviše dopao, David je odgovorio: „ Svaki ples je za mene podjednako bitan. Ne mogu da izdvojim nijedan. Za mene je najbitnije da svi imamo dobro srce i da se upoznajemo i družimo. I ovaj festival je veoma dobar za druženje. Dopali su nam se i ljudi, publika i organizacija. Osetili smo se veoma dobrodošlo.“

Druženje i upoznavanje se nastavilo sa Krešimirom Plantakom iz hrvatskog Folkorno-glazbenog ansambla CTK „Varaždin“ iz Varaždina. Istakao je da je do saradnje sa KUD-om Branko Radičević došlo preko saradnje mitrovačkog ansambla i jednog slovenačkog ansambla. Krešimir je zaista ljubazno predstavio svoju grupu:

CTK „Varaždin“ je novijeg datuma ali sa nekom dalekom prošlošću. Od 1946. sežu zapisi o osnivanju KUD-a „Varteks“ koje je djelovalo pod okriljem velike tvornice tekstila, ali zbog situacije koju nam je demokratija donela sve manje se izdvajalo novca za kulturu i jednostavno se dogodilo to da smo se spojili sa jednim ansamblom koji se zvao „Varaždinski veterani“. U KUD-u njegujemo običaje s onim najmlađima, već od treće godine života, pa sve do nekakvih šezdeset-sedamdeset. Pokušavamo stvarno kvalitetno raditi sa svim uzrastima, pa uglavnom uključujemo tu i da taj koji uči plesati decu i po vokaciji bude vaspitač ili učitelj, neko ko ima neku pedagošku struku. Imamo instrumente sa cijelog područja Hrvatske. Imamo, recimo, sopile, instrumente koji se sviraju na hrvatskim otocima. Negujemo plesove iz cijele Hrvatske. Činjenica je da moramo maknuti klince od kompjutera, od poroka modernog društva, a, je l´ nema boljeg načina maknuti ih nego plesom? Prikazujemo i već zaboravljene običaje iz svih delova zemlje. Sada su oni postojani možda samo u ruralnim sredinama i ljudi ih obično drže za sebe. Primjerice jedne od najpoznatijih igara s mačevima na otoku Korčuli, Moreška, Kumpanija… vodili su se ratovi oko toga da li se biku treba odsjeći glava ili ne, jer je takav običaj bio kad je živio. Treba ocjeniti što je za pozornicu a što nije. U društvu nikada nismo zapisivali plesove jer smo gradsko društvo. U našem društvu postoji jedna koreografija koja je nastala na temelju zapisa iz muzeja. Pronašli smo zapise o gradskim igrama Poloneze , Polke Mazurke i Valcera, čiju je glazbu napisao baš Varaždinac, Ante Šter. Ova tri plesa spadaju u razdoblje secesije. Ali jako je teško dolazit na turneje s takvom koreografijom jer sva tri plesa su napisana za klavir, a sa druge strane veoma je teško plesat na CD matricu. I onda smo se odlučili jednostavno te plesove izvodit u nekakvim svječanostima kod nas u Varaždinu.“

13882229_873045732827160_1125013065961799902_n

Na pitanje o utiscima o drugim zemljama i ansamblima, Krešimir je rekao: „Meni je užasno teško procjenjivat grupe. Primjerice, jako teško je plesat srpske igre Hrvatima jer ta brzina i tempo im nisu u nogama. Ali jednako tak je teško Srbima plesati hrvatske, gdi se mora paralelno i plesat i pjevat i raditi nešto treće. Kako u Srbiji ima različitih pokrajina i plešu se plesovi iz različitih djelova, i nije isto plesati recimo vlaške i banatske igre, ista situacija je u Hrvatskoj. Primerice, Slavoncima je lakše plesat banatske igre, jer je to isti mentalitet. Ali kad bi morali reći koja je osnovna forma, onda ću vam reći ovak – mi smo svi iz Jugoslavije, al nemojte me negativno konotirati, jer cijela bivša Jugoslavija je većinu svojih plesova plesala u kolu. Mene ne zanima politika, mene zanimaju ovakvi ljudi, normalni. Mi se idemo družit s nekim drugim ljudima, pokazat svoju tradiciju. Da su nesreće moguće, moguće su… ali, prijateljstva koja se ovde razviju, to je draže. Ali velim nekak, ako me pitaš za naše plesne forme, onda su to plesovi u parovima. I kod nas se puno plesova bazira na ritmu „ta-te-ta“. Ali opet velim, mi jesmo različiti, ali smo opet svi isti, ne.“ Krešimir je zaista približio kuluru koju širi varaždinsko društvo, a ni oni nisu manjkali u prikazivanju svadbenih običaja, pri čemu je kod njih dominiralo arhaično pevanje.

Mitrovica nije mesto gde se ukrštanje kultura odvija samo pri festivalima poput ovog. Ovde se svakoga dana kulture međusobno druže i nadopunjuju. KUD „Branko Radičević“, gore pomenuti, neguje i širi srpski folklor i kulturu, ali u Mitrovici žive i ansambli koji neguju i mađarsku, hrvatsku i ukrajinsku kulturu. Predstavnici njihovih ansambala su mi takođe učinili čast i prozborili koju.

Gospodin Nikola Ljahović, koreograf Društva za negovanje kulture Ukrajinaca „Kolomejka“ iz Sremske Mitrovice, ugostio me je prilikom njihove probe pred sam Festival, te otkrio čime se to „Kolomejka“ diči:

„Koreograf sam ovog društva već dvadeset osam godina, a društvo je osnovano 1979.godine. „Kolomejka“ neguje isključivo ukrajinsku kulturu, igre i pesme, a ima i više folkolrnih sastava: dečiji, omladinski i sastav veterana, pevačke grupe i razne sekcije veza, etno kuhinje, tako da smo obuhvatili širi dijapazon kulture kojim su se Ukrajinci bavili pretežno u Bosni. Oni su se prvo doselili u Bosnu, a kasnije, posle Drugog svetskog rata su se doseljavali u Srem. Možemo se pohvaliti da smo uz suorganizatora KUD „Branko Radičević“ jedini ansambl koji je učestvovao na svih trinaest festivala. Putovali smo puno, ali nije da sam subjektivan, da me neko pogrešno ne razume, ovo je jedan od najboljih festivala na kojima smo učestvovali, i u vidu organizacije i po broju ljudi koji gledaju taj festival. Retko se viđa negde da četiri-pet hiljada ljudi dođe i posmatra takav festival.“

13692713_858140520984348_7873077030481623269_nPublika je inače uvek oduševljena dinamikom i kvalitetom ukrajinskog folklora koji iziskuje mnogo fizičke spremnosti za razne akrobacije u određenim delovima i običajima. Nikola je to objasnio time što su Kozaci bili koliko vešti ratnici, toliko su vešto i igrali. „To su igre koje su se igrale na Karpatima, na velikim visinama. Igre su opasne, posebno kada devojke „lete“ i kada prebacujemo muškarce, ali to se sve uvežba na probama. Veoma smo aktivni po pitanju širenje ukrajinske kulture,  imamo veliki broj članova, deca od prvog do osmog razreda izučavaju ukrajinski jezik i kulturu, imamo dečije festivale i festivale ukrajinske kulture koji se održavaju u pet gradova: Novi Sad, Kula, Vrbas, Inđija i Mitrovica, a leti se u Ukrajini organizuju škole na koje uvek vodimo decu, gde nešto malo učimo, malo više se zabavljamo i družimo.“ Dinamiku i energiju koju ovo društvo širi teško je opisati rečima, a sa sigurnošću tvrdim da daju posebnu notu festivalu i mitrovačkoj kulturi.

Videli smo kulturnu raznovrsnost kojom Mitrovica odiše, ali kulturne raznovrsnosti ima i unutar porodica. Tako je mladi Ivan Reves član dva mitrovačka društva, jednog koji neguje mađarsku i drugog koji neguje hrvatsku kulturu. U razgovoru je, ponosan na svoje kulturno nasleđe, predstavio oba društva:

„Mađarsko kulturno-umetničko društvo „Srem“ je osnovano 2003.godine. Mi predstavljamo negujemo kulturu mađarskog naroda na području Srema. Osim sekcije za očuvanje mađarske igre imamo i sekciju za mađarsko narodno pevanje (kao hor) i sekciju za očuvanje maternjeg (mađarskog) jezika. Pored mnogih koreografija koje imamo omiljena mi je ova koju smo ove godine igrali jer pokazuje kako i koliko su bili veseli Mađari na ovom području. Nošnje koje mi imamo rađene su po starim slikama i drugim izvorima sa ovih područja. Naša nošnja se odlikuje po raznim dezenima na suknjama i košuljama kao i po broju podsuknji, što se tiče ženske nošnje, a što se tiče muške, uglavnom su u većini područja iste ali se razlikuju po tome za koju svrhu služe, npr. za jahanje, za njivu itd. Što se tiče drugog ansambla, to je Hrvatski kulturni centar „Srijem-Hrvatski dom“ Naše društvo osnovano je 1997. godine. Mi negujemo i predstavljamo narodne običaje i igre Hrvata u Sremu najpre, pa čak i Hrvata u Vojvodini i Hrvatskoj. Imamo tamburaški odsek, odsek za negovanje maternjeg (hrvatskog) jezika kao i odsek tj. atelje gde žene iz društva prave razne slike od slame. Meni je omiljena koreografija "Banatsko nadigravanje" jer je dosta atraktivna i zanimljiva gledaocima. Hrvatske sremačke nošnje su specifične po cvetnom dezenu na bluzama, suknjama i keceljama, a muške po belim, dugačkim i širokim gaćama i belom košuljom sa čipkastim šarama. Moji utisci o samom festivalu su fenomenalni, jer je dosta zanimljivo i ima dosta društava sa drugih kontinenata sa kojima se proširuje prijateljstvo. Nadam se da će iz godine u godinu biti još bolje i bolje.“

Mitrovačke „iskopine“ šarenile su se i odisale raznovrsnim energijama i kulturama. Argentinski Gaučosi sa lovačkom opremom, kao i Tango; meksičke haljine i šarenilo koje odiše jakim i živim temperamentom; belgijski flamanski ples; igre Severnog Kipra, vrhunska igra ansambla iz Vršca kao i makedonsko kolo, veoma obožavano od strane publike. Neke od njih ostale su skrivenije, ali predstoji nam još mnogo ovakvih festivala kada ćemo se bolje upoznati i sa ostalim predstavnicima. Olimpijske igre nisu jedine igre koje zbližavaju i šire čovečnost. Srem folk fest je svake godine jedna folklorna Olimpijada na kojoj su pobednici svi ljudi otvorenog srca, jer, kao što se može videti, svi smo naši, odakle god da dolazimo.

Autorka: Irena Ristić

Scroll To Top