Deset nijansi žute

Balkanium

Da nije bilo pasoške kontrole i drugačijeg jezika ne znam kako bih znao da nisam u Crnoj Gori. Slike koje „jurim“ u Bijelom Polju, Podgorici ili Baru vidim i dok šetam Skadrom, Tiranom ili Dračom. Samo je svjetlo malo žuće, malo niže i malo oštrije. Ili mi se samo tako čini. Ali zato ne postoji boja koje nema na fasadama, ulicama i ljudima. Albanija je zemlja svih boja, svih oblika transporta i lijepih, gostoljubivih i prijatnih mladih ljudi. NJima sam se uglavnom i bavio, od vijenca Prokletija do plaža na Jadranskom moru.

Pakistanski pisac Mohsin Hamid je u nekom drugom kontekstu rekao da su „Linije državnih granica vještačke tvorevine, neprirodne i nama kao što su neprirodne pticama koje lete iznad njih. Naš prvi impuls je da ih ignorišemo“. Ako ovom analogijom ignorišete predrasude o Albancima ili Albaniji, koje su stvarane generacijama u Crnoj Gori onda vidite sve to svijetlo, boje i komšije (posebno komšinice). Fotografija je komunikacioni medij, vjerujem da nije moguće napravit lijepu sliku bez interakcije sa okruženjem i komunikacije sa ljudima. Pokušao sam da u deset dana iskomuniciram deset slika koje su „Pogled na mog susjeda“.

Stefan Vukičević – Dan
Stefan Vukičević – Klinci
Stefan Vukičević – Mladi
Stefan Vukičević – Pijaca
Stefan Vukičević – Planine
Stefan Vukičević – Plaža
Stefan Vukičević – Pogled
Stefan Vukičević – Svetlo
Stefan Vukičević – Ulica
Stefan Vukičević – Žuta
Stefan Vukičević – Kontra
Stefan Vukičević – Moisin
Stefan Vukičević – Obala
Stefan Vukičević – Protest

Fotografije i tekst: Stefan Vukičević (Balkanium)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *