U KNJIGAMA

Mislim:

Slovo, riječ, rečenica, tekst, završetak rada, početak bolesti, smrt. Ne može tako! Mora ići ispočetka. Dubok uzdah, ruka drhti, olovka na podu, mokra hartija, smrtonosni miris papira, bolest, odumiranje. Ne valja. Ne može. Opet. Ispočetka. Bolest i smrt, zaboravi, ne postoji. Onda će ići. Sunčan dan, knjige na ulici, knjige u mislima, knjige oko mene, knjige u meni. A u knjigama nestajem, kao da nikad ne postojah. U knjigama postajem bezimeni, bezvremeni niko. Teško je, teško sve to na papir prenijeti.

598776

Zapisujem:

  1. maja 3 095. godine

Nadam se da će baš ovaj papir biti jači od svih ostalih, pa ću konačno moći da kažem sve što želim. Nadam se da će ova olovka biti jača, pa neće završiti na podu i  da će više zavisiti od olovke i papira nego od mene. Ne znam, pa se ipak nadam.

Ma koliko to zvučalo čudno, još uvijek postoje ulični prodavci knjiga, još uvijek postojim ja koji na staromodan, zemaljski način vodim dnevnik (pomoću olovke i hartije). Upravo tu, na ulici, pronašao sam knjigu, prvo izdanje još iz 2016. godine. Da, tu gdje nauka nikada ne bi potražila odgovore, bila je stara izrabaćena knjiga koja bi mogla da pomogne nauci, da da neke odgovore o tim ljudima sa početka 21. vijeka.

Ja radostan, konačno mogu nauci da pomognem, ugasim radoznalost ljudi. Jer ko su stvarno bili oni koji su živjeli 21. vijeku? Listovi knjige su vlažni i imaju neki čudan miris, ali dobro osušiće se, šta je to naspram onog šta ja nudim svijetu.

188082

  1. maja 3095. godine

Knjige su me uništile spolja, smrtonosna bakterija iznutra me izjeda. Ljudi još nisu otkrili lijek za besmrtnost, ali je zato hiljadu njih za smrtnost. Knjiga koju sam onda pronašao me ubila, možda ne ona, ali mokri listovi su zapravo bili obilježeni nekom smrtonosnom tečnošću. Prošlost me ubila, 21. vijek me sahranio.

Autorka: Kristina Topić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *