Hazarski rečnik: snovi, život i smrt

Stvar je u tome što muškarac svet doživljava van sebe, u svemiru, a žena svemir nosi u sebi.

Hazarski rečnik uspostavlja istoriju kao traganje za izgubljenim svijetom, nestalim narodom, istoriju kao opomenu savremenom čovjeku koji nije zaštićen od uništenja. Upravo zato u ovoj knjizi susrećemo lovce na snove, koji tragaju za pračovjekom Adamom. Oni sastavljaju svoje rječnike čineći da individualna istorija preraste u kolektivnu. Lovci na snove pokušavaju da dođu do tajne života i smrti. Međutim, do te tajne ne može se stići prikupljanjem podataka, sistematizovanjem događaja, niti putem pamćenja jer je i ono nesigurno. 

Milorad Pavić

Čitajući ovu knjigu često smo u prostoru između stvarnog i fantastičnog. Andre Klavel je u švajcarskom listu „Journal de Geneve“ uporedio Hazarski rečnik sa krčmom u kojoj svaki gost sastavlja jelovnik prema sopstvenom ukusu. Knjiga je jedan sistem biografija i po redu arapskog pisma, sabran lanac biografija hazarskih i drugih ličnosti. Ono što pisac želi da prenese svojim čitaocima jeste mišljenje da knjiga ostaje otvorena i nezavršena dok god ima maštovitih ljudi, lovaca na snove. Snovi su oduvijek zanimali čovjeka i predstavljaju nešto što čovjek nikako ne uspijeva da spozna. Jedna od najzanimljivijih funkcija snova jeste mogućnost da se analizom sna predvidi neki događaj, kako prijatan, tako i neprijatan. U ovoj knjizi Pavić dočarava svijet snova, likovi sanjaju jedni druge, a čitalac kroz njihove snove povezuje radnju romana.

S jedne strane ovo je jeretička knjiga jer ne ide u korak sa oficijelnim učenjima i nije u znaku dogme. Knjiga se sastoji iz tri dijela. To su: Crvena knjiga, Zelena knjiga i Žuta knjiga.

Kada otvorimo knjigu vidimo sliku koja predstavlja prvo izdanje Hazarskog rečnika, čiji autor je bio Daubmanus. Daubmanus je zaista postojao i objavio je jedan poljsko-latinski rječnik, ali ne i ovaj na koji se pripovijedač romana poziva. Glavni predlošci Pavićevog Hazarskog rečnika su djela pod nazivom Istorija Hazara i Liber cosri hebrejskog pisca Jehude Halevija.

Na osnovu polemika koje su vodili autori Hazarskog rečnika, utvrđeno je da je Daubmanusovo izdanje bilo neka vrsta hazarske enciklopedije, zbornik biografija ličnosti koje su boravile u hazarskom carstvu.

Ko su Hazari?

Hazari su moćno i nezavisno pleme, ratnički i nomadski narod, koji je došao sa Istoka. U razdoblju od VII  do X vijeka ovaj narod naseljavao je kopno između Kaspijskog i Crnog mora.  Možemo zaključiti da su Hazari narod koji je zaista postojao, ali sve drugo o čemu se piše u knjizi ostavljamo pod znakom pitanja.

U knjizi se govori o prelasku Hazara u jednu od tri vjere: hebrejsku, islamsku ili hrišćansku. Prelaskom iz svoje vjere (za koju se ne zna koja je) u jednu od tri najpoznatije vjere (ne zna se u koju)  Hazari su zajedno sa svojom državom nestali sa istorijske pozornice. U knjizi se vodi polemika oko tog pitanja, odnosno oko pitanja kojoj veri su se priklonili Hazari. Nisu otkriveni nikakvi natpisi, nema traga hazarskim knjigama, ni traga njihovom jeziku, iako Ćirilo bilježi da su ispovijedali vjeru na hazarskom. Jedina javna zgrada otkopana u Suvaru, na nekadašnjem hazarskom području, po svoj prilici nije hazarska, nego bugarska.

Hazari su imali svog vladara ili kagana. Kagan je usnio  jedan san i zatražio tri filosofa sa raznih strana da mu taj san protumače. Stvar je bila od značaja po hazarsku državu utoliko što je kagan odlučio da sa svojim narodom pređe u vjeru onog mudraca čije tumačenje sna bude najprihvatljivije. Tako su se kod kagana našli jedan jevrejski, jedan hrišćanski i jedan islamski monah. Stanovišta tih mudraca, njihovi sukobi zasnovani su na polazištima tri različite vjere. Ličnosti i ishod hazarske polemike izazvali su veliku radoznalost.

Daubmanusov rječnik bio je sastavljen od hebrejskih, islamskih i hrišćanskih izvora o preobraćenju Hazara. To je osnov i drugom izdanju ovog rječnika.

Učesnici u hazarskoj polemici su Sangari, Ćirilo i Ibn Kora. Hroničari hazarske polemike su Bekri, Metodije, Halevi. Istraživači hazarskog pitanja u XVII vijeku su Koen, Masudi, Branković. Istraživači hazarskog pitanja u XX vijeku su Suk, Muavija, Šulcova. Ličnosti koje dolaze iz tri pakla: Efrosinija, Sevast, Akšani.

Princeza Ateh je bila autor prvog ženskog primjerka, ona je majka Hazarskog rečnika. Princeza je odlučujuća figura u polemici, pa svaka knjiga mora drugačije vidjeti princezu Ateh. Ona je zaštitnica lovaca na snove. Ona je i umjetnica. Prema Crvenoj knjizi je slikarka, a prema Zelenoj  je pjesnikinja. Prema Crvenoj knjizi ona na kapcima nosi slova koja ubijaju čim budu pročitana, to su slova zabranjene hazarske azbuke. Otvorena slova s kapaka princeze Ateh preći će u jedan od primjeraka Daubmanusovog rječnika, te će tako ubijati svoje čitaoce. Zbog njih će zabraniti knjigu. Svi umiru u dodiru sa knjigom i Daubmanus i tri autora knjige i oni u hotelu Kingston.

Igra ogledala je omiljeni motiv i književni postupak fantastičara i kod Pavića bi ta igra mogla biti metafora za brojne odnose među tri tematsko- vremenska sloja, ali i za druge odnose. U ogledalu vidimo sebe s druge strane. Kao da nam ono poručuje da postoji više ličnosti u nama, da postoji više svijetova, da svako vidi drugačije.

Otac rječnika i autor prvog muškog izdanja je dugovjeki Mokadasa al Safer. On je prema Zelenoj knjizi bio igrač šaha bez table i figura. U Pavićevoj knjizi mit o Erosu igra veliku ulogu, pa je ovaj junak  veliki ljubavnik i uobličio je jednu vlas kose Adama Ruhanija. Oplodio je deset hiljada djevica, a među njima i princezu Ateh. Zbog toga je stradao.

Odnos pisca i čitaoca


Prva stvar koju pisac od čitaoca traži je mašta. Ovakva djela traže od čitaoca da ih preuredi,  da sam sklopi priču, da sklopi elemente slagalice prema njihovoj prirodi i zahtjevima cjeline koja je nejasna. Pavić podsjeća da su znaci za orijentaciju u njegovoj knjizi ne samo religijsko civilizacijske već i kosmičke prirode. Misli na zvijezde, mjesec i krst. Tu je i trougao čijim se dvostrukim presjekom stvara Davidova zvijezda, a koji može biti simbol jedinstva knjige sastavljene od tri knjige, ali i simbol Svetog Trojstva. 

Mokadasin muški dio pisan je ne za savremenike i potomke, već za pretke. Pisan je jezikom iz petog vijeka i nerazumljiv je savremenicima. To je novi momenat u odnosu autor-čitalac. Knjiga se piše za bivše i mrtve čitaoce, za njihove duše. To implicira vjerovanje u mogućnost komunikacije knjige, odnosno njenog autora sa mrtvima.

Pavić otkriva da je dok je pisao imao pred očima kao čitaoce svoje pretke, sedamnaestovijekovne pisce i maštare Đorđa i Avrama Brankovića, kao i Gavrila S. Venclovića. Neki Pavićevi tekstovi su pisani starim i nerazumljivim jezikom. To obraćanje precima i pisanje njihovim jezikom znači svojevrsno istraživanje arheologije jezika, jezičkih mitskih naslaga. Tu se Mokadasina i Pavićeva poetika poklapaju.

Milorad Pavić

Čitalac je predstavljen metaforom. On je pelivanski konj, kojeg moraš navići da ga poslije svakog uspješno obavljenog zadatka čeka kocka šećera. Čitaocu je data iluzija kreativnosti, ali je ta kreativnost dirigovana, ako se uspješno odigra tačka dolazi se  do rješenja zagonetke. Kritičari su prevareni muževi, oni posljednji saznaju novost. U njihovu se kreativnost ne vjeruje. 

Pokušaj saznanja smrti snom središnja je tema baroknog sloja Hazarskog rečnika. Osnovni postupak je postupak relativizacije autorstva. Autori Hazarskog rečnika nalaze se na tri tematsko vremenska nivoa. Na srednjovjekovnom princeza Ateks i Mokadasa al Safer. Na sedamnaestovijekovnom Avram Branković, Masudi i Koen. Na dvadesetvijekovnom Milorad Pavić. Na baroknom nivou Teokstit Nikoljski  i Daubmanus.

Relativizacijom autorstva pisac je omogućio traganje za nastankom knjige, za njenim autorima, kao i mistifikaciju i mitologizaciju tog nastanka. Književni junaci su pretvoreni u pisce, a sam pisac je potencijalno književni junak nekog novog izdanja Hazarskog rečnika.

Svi autori su u nekom odnosu sa princezom Ateh. Mokadasa je njen ljubavnik, Avram Branković ima kao i ona neobične hrtove (kao i Pavić) i do njega stižu njeni papagaji. Masudi je lično sreće, ali ne prepoznaje. Koen joj je ljubavnik u snovima.

Princezina sekta je opoziciona, pa su pisci Hazarskog rečnika  metafizički. Oni su u opoziciji prema svijetu realnosti, prema zvaničnim vladajućim crkvama i dogmama, svjesni ograničenja svakog učenja i svake religije, a otvoreni za informacije drugih religija. Svi pisci žele da otvore Božansku knjigu kojoj su krajnja dva saznanja: stvaranje Adama, tj. saznanje o nastanku čovjeka i života. S druge strane saznanje smrti, neposredni doživljaj  smrti. To usmjerenje omogućava ukrštanje više mitologija i nizanje mnoštva fantastičnih situacija. Svi su pisci u vezi sa demonskim i sa božanskim silama, što je u skladu sa metaforom drveta.

U drugom dijelu knjiga je više materijal od koga će čitaoci sklapati priče po svojim mogućnostima. Čitalac je stvaralac jer mu je to pisac omogućio. Strukturom djela izazvao je čitaoca na stvaralaštvo.

Saznajemo da je knjiga koju čitamo još uvijek zabranjena. Prepoznaje se umjetnički postupak, koji podrazumijeva humorno ali i irončno razotkrivanje sopstvenih stvaralačkih principa. To razotkrivanje sopstvenih postupaka je i otežavanje forme. S druge strane ono predstavlja građenje lavirinta za čitaoca. To je jedan od postupaka fantastike.

Lovci na snove

I Masudi, kao i Branković, osjeća nedovoljnost arapskih izvora. Nedostaju jevrejske i hrišćanske ličnosti. Nemoguće je stvoriti Adama odnosno cjelinu ako neki dijelovi nedostaju. Masudi mora izaći iz okvira svoje religije. Cilj njegove lovine su dvojica koji se sanjaju, Branković i Koen. Često je poređenje knjige sa kućom. U toj kući neće biti svi dobrodošli. Tu pisac iskazuje svoj stav prema čitaocima.

Jedan od najznačajnijih Masudijevih susreta je susret sa šejtanom Akšanijem. U tom susretu se govori o smrti djece, nekoliko tajni o demonima i dao je slikovitu i neobičnu definiciju prave riječi.

Prava riječ je kao jabuka sa zmijom oko stabla, s korenom u zemlji i krošnjom na nebu.

U prvom planu je slika drveta. Korijen je u tami podzemnog svijeta. Dio značenja prave riječi je sakriven. Podzemni svijet je svijet pakla, demona, pa jabuka svojim korjenom seže u te prostore i spaja ih sa nebom. Prava riječ je sinteza demonskog i božanskog, spoj neba i pakla. Jabuka je plodno drvo, voćka koja rađa voće ljubavi. Ona je mitološka voćka grijeha i saznanja, izazov da se prekorače granice božanskih zabrana i da se to plati gubitkom raja. Prava riječ je preko jabuke i zmije u vezi sa Adamom. Zmija je nosilac podzemnog, paklenog iskustva, ali i drevni simbol mudrosti. Ona se može, puzeći uz stablo, uzdići iznad zemlje. Poznata je i kao erotski simbol, kao onaj koji navodi na iskušenje. Ova definicija je u skladu sa pričama o Adamu s predstavom o demonskom i božanskom karakteru čovjeka. Zauzima barokni sloj Hazarskog rečnika. Poslije ovog susreta Masudi postaje lovac na istinu o smrti.

Dubrovački Jevrejin Samuel Koen je književni junak i pisac Žute knjige. On je Brankovićev recipročni dvojnik. On je obilježen simetrijom, kao i Branković. Koen ima jedan brk sijed. Od svijeta ga odvajaju njegove crvene oči. Sumnjiv je, jeretik i nepoželjan. On je u službi Mustaj bega Sabljaka, ratnika i demona, zloduha koji će učestvovati u bici na Dunavu i njegovi vojnici će ubiti Brankovića. Sabljak je jedan od demona kojima je cilj uništenje knjige.

Tako je i Koen u vezi sa demonima. Ali postoji još jedna njegova demonska veza. Njegova ljubavnica je Efrosinija Lukarević, koja na rukama ima po dva palca. Ona je prva Eva i Lilit, što i sama potvrđuje. Došla je iz hebrejskog pakla. Ti znaci raspoznavanja biće važni za identifikaciju demona u carigradskom hotelu Kingston, gdje se odvija dvadesetovijekovna priča o Hazarskom rečniku

Tri Koenove duše su metafore za tri sedamnaestovijekovna pisca Hazarskog rečnika.  Brankovića, Masudija i Koena. Te tri duše ne žive idilično. U svađi su i prepirci, kao što su i ove tri knjige u vječnoj hazarskoj polemici. Kada na Dunavu ubiju Brankovića, tada umire i Koen, a njegove spise uzima Nikoljski. Koen se iz ovog sna budi u sopstvenu smrt, saznavši u snu javu Brankovićeve smrti. Masudi kontroliše njegove snove i saznaje tajnu smrti, ali ga siječe sablja Aferkija Skile. Ginu sva trojica. Njihove knjige se pojavljuju kao cjelina u Daubmanusovom izdanju rječnika i to posredstvom T. Nikoljskog.

Autorka: Ilijana Božić

One thought on “Hazarski rečnik: snovi, život i smrt”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *