Arhive kategorija: Objektiv

ČOVJEK IZMEĐU KOLONIJE I DIGNIDADA

Ljudska krajnost je uvijek tu da začudi, iznenadi i pokrene na razmišljanje. Zbog nje nastaju najveća oduševljenja i dostignuća vrijedna divljenja. Krajnost je smjelost, ali je i poremećaj. Krajnost zna biti najveći otpadak čovjekovih misli i djelovanja, nad kojima je moguće jedino zgražavati se, osuđivati ih ali uvijek, uvijek razmišljati o njima: zašto tako nešto postoji, kako i može li se uopšte spriječiti, šta je sa stradanjem ljudi, kad moć nema granice, šta bude? Ma koliko živjeli sadašnjost, odgovore često nalazimo u nekim već proživljenim vremenima, jer i prije ovog čovjeka živio je čovjek. Nastavite sa čitanjem ČOVJEK IZMEĐU KOLONIJE I DIGNIDADA

EVROPSKI FILMSKI FESTIVAL

Sve ono što donosite sa sobom, kada putujete, donesite filmski, ne zaboravite da se nasmejete novom prostoru, zavolite nove ljudi i osvrnete se vremenskoj kameri, koja voli svaki vaš korak u nepoznato.

Palić već godinama dočekuje one željne popodnevnih šetnji sa rukom u ruci, valcerom na vodi, ili pored vode. Decenijama ovaj mali ,,mediteran” privlači turiste i one večne zaljubljenike u sedmu umetnost, film. Nastavite sa čitanjem EVROPSKI FILMSKI FESTIVAL

ROMANTIČNA PRIČA NA ŽUTO-CRNE PRUGE

Pariz. Rue des Francs-Bourgeois, kafe ”La Marquis” i jedna mlada žena koja je odlučila da svoju elegantnu belu košulju i lepršavu teget suknju danas ukombinuje sa helankama na žuto-crne pruge. Teško je bilo ne primetiti je tog osunčanog jesenjeg dana kako nepomično sedi na jednoj od onih nestabilnih stolica u kafeu i sa osmehom i suzama u očima čita nečije reči na beloj hartiji. ”Da li je sve u redu?” Nastavite sa čitanjem ROMANTIČNA PRIČA NA ŽUTO-CRNE PRUGE

MNOGA LICA HAMBERTA HAMBERTA – III DIO

Lajnova Lolita (1997)

Za razliku od Kjubrikove bizarne komedije, u Lajnovoj melodrami gotovo da i nema humora. Film počinje scenom u kojoj vidimo Hamberta kako se vozi kroz prostrane američke seoske predjele. Vidimo njegove krvave ruke na volanu i pištolj na sjedištu pored. Vidimo shrvanu i rastresenu osobu kojoj kao da se upravo cijeli svijet srušio – osobu koju je stvarnost odalamila po njušci i koja je na rubu suza. Lajnov scenarista, Stiven Šif, mnogo je slobodnije koristio Nabokovljeve rečenice iz romana, tako da nam Hambert odmah na početku govori svojim tihim, nostalgičnim i sanjivim glasom: Nastavite sa čitanjem MNOGA LICA HAMBERTA HAMBERTA – III DIO

ZLOUPOTREBA SLABOSTI

Činjenica je da danas, ukoliko želimo da pogledamo neki film, prvo što ćemo uraditi jeste da posetimo poznate internet sajtove poput IMDB-a i Rotten Tomatoes-a. Naravno, vodimo se i preporukom prijatelja, ali ipak, ako želimo određeni žanr, upravo na ovim „mestima“ završimo. I šta se onda dešava? Nađemo film, vidimo ocenu ispod 7 i automatski isključimo. Manje-više, svi to radimo i grešimo. I to je zloupotreba naše slabosti (da se poigram sa naslovom), jer kao da sami od sebe stvaramo invalide i dozvoljavamo da drugi misle za nas. Posle ovog nisko ocenjenog filma (IMDB: 5.8, Rotten Tomatoes: 87), možda i naučimo bar iole misliti svojom glavom. Nastavite sa čitanjem ZLOUPOTREBA SLABOSTI

MNOGA LICA HAMBERTA HAMBERTA – II DIO

Kjubrikova Lolita (1962)

Kako su uopšte uspjeli da snime film po „Loliti“?

Gore pomenuta rečenica (tagline za Kjubrikov film) postavlja odlično pitanje, iako neki kritičari nisu mogli a da ne odgovore: „Pa i nisu.“ Po Kjubrikovom mišljenju, glavni problem u to vrijeme bila je cenzura i, kako je priznao godinama kasnije, da je znao kako će velika ograničenja biti, nikada ne bi ni snimio film. Nastavite sa čitanjem MNOGA LICA HAMBERTA HAMBERTA – II DIO

#UKRATKO: NA PLATNU MEĐU ZVEZDAMA

Pre tri godine grupa kreativnih vizionara odlučila je da na jedinstven način spoji prirodu, film i muziku i tako je nastao Bašta fest. Jedinstven, zato što su članovi Bašta tima otišli ne jedan, nego mnogo koraka ispred ranijih pokušaja da se nađe način da se kratkom filmu kao bitnoj formi pokloni više pažnje i prostora. Nastavite sa čitanjem #UKRATKO: NA PLATNU MEĐU ZVEZDAMA

BORE U KOJIMA SE OGLEDA SVET

Potcenjenost običnog razgovora često je posledica precenjenosti ambijenta, šljaštećih predmeta i posebnih uslova u kojima se sagovornici nalaze. Kada se svi efekti zanemare, ostaje pojedinac  i njegova neispričana priča. Ovog puta  pojedinac  je mladi umetnik  Đorđe Ćorić, student četvrte godine Akademije umetnosti u Novom Sadu, na smeru grafika. Kroz jedan spontan razgovor, neprestane anegdote i fotografije koje su pratile sve opisane situacije saznalo se ne samo o jednoj umetnosti već i  o jednom zaboravljenom umeću življenja.

 Pa, eto malo od nezaboravnog razgovora za čitaoce: Nastavite sa čitanjem BORE U KOJIMA SE OGLEDA SVET