Blago grada Lisabona – Muzej Gulbenkian

Ostavljajući za sobom centralnu gradsku zonu i Trg Pombal, nastavljam uzbrdo avenijom Antonio Augusto de Aguiarne, umorno savladavajući lisabonsku kaldrmu, ka jednom od najlepših muzeja grada – Kalusta Gulbenkiana. Ljubitelji lepih umetnosti biće prijatno iznenađeni jer, pored nacionalnog muzeja Arte Antiga, Muzej Gulbenkian sadrži najbogatiju umetničku zbirku Lisabona.

Poreklom Jermenin, rođen u Istanbulu a školovan na Kings koledžu u Londonu, Kalust Gulbenkian, naftni magnat, ljubitelj umetnosti i filantrop, smatra se jednim od najvećih privatnih kolekcionara u svetu. Već u svojoj 22. godini objavio je inovatorsku studiju o eksploataciji i korišćenju nafte kao izvora energije, postavši pionir u razvoju naftne industrije Bliskog istoka. Stekavši ogroman imetak, od samog početka karijere počeo je da ulaže u kupovinu umetničkih dela i do 30. godine već je  posedovao sasvim pristojnu zbirku koja je bila izložena u njegovoj kući u Parizu. Drugi svetski rat je proveo u neutralnom Portugalu gde je ostao do kraja života. Želja mu je bila da sav svoj imetak ostavi gradu Lisabonu i ubrzo nakon njegove smrti 1956, osnovana je fondacija sa njegovim imenom u cilju podržavanja projekata širom sveta u oblasti umetnosti, obrazovanja, nauke, zdravlja i socijalnih pitanja. U sastavu fondacije nalaze se Gulbenkian muzej i Centar moderne umetnosti, kao i posebni programi za očuvanje portugalskog i jermenskog kulturnog nasleđa u svetu.

Otvaranjem muzeja 1969, ispunjena je želja ovog kolekcionara da se svi umetnički predmeti nađu na jednom mestu, čineći tako najveću kolekciju umetnina ikad prikupljenih od strane jednog čoveka. Muzej je smešten u modernom zdanju,  na 7,5 hektara parka u centru Lisabona sa potokom i jezerom, amfiteatrom, dečjim umetničkim centrom i postavkom skulptura. Pored stalne izložbe smeštene u prizemlju, gde gotovo sve sale imaju zid od stakla sa pogledom na park, muzej poseduje sale za gostujuće izložbe i prostor za održavanje koncerata. Na donjem nivou je knjižara i dobro osmišljen suvenir shop sasimpatičnim i lepo upakovanim predmetima pogodnim za poklone. Na istom nivou je restoran sa kafeterijom i letnjom baštom, prijatnog ambijenta i solidnom ponudom slane kuhinje i poslastičarnice.

Spajajući kulture, kontinente i milenijume, neverovatna brojka od 6.000 primeraka umetničkih predmeta otkriva najrazličitija interesovanja ovog kosmopolite, koji je sistematski i znalački prikupljao umetnine i remek dela, od starog Egipta do Art Nuvoa. Kolekcija je podeljena tematski, od egipatskih skulptura, keramike sa prostora Azije, japanskog i kineskog porcelana, predmeta od ćilibara, persijske i turske svile, starih rukopisa, sirijskog stakla, francuske dekorativne umetnosti, nameštaja sa intarzijom od slonovače, tapiserija, “Lalique” nakita, kovanog novca Antičke Grčke i rimskih medalja, do najlepših primera likovne umetnosti – Domenika Girlandaja, Rubensa, Fragonara, Tomasa Gejnsboroa, Tarnera, Rembranta, Fransa Halsa, Hajdena, Van Dajka, malih Rodenovih skulptura, kao i impresionista Meri Keset, Manea, Degaa, Monea.

Uprvim salama je izložena egipatska figurativna umetnost, starogrčki novac, umetnost Mesopotamije i Jermenije, bogatstvo teksture, boja i umeća orijentalne izrade u vidu nošnji, finih tkanina, stakla i keramike koji datiraju čak iz 12. veka, kao i persijskih tepiha iz oblasti Tabriza. Tu su još i keramičke pločice sa arabeska šarama, predmeti iz perioda indijske dinastije Mugal, kao i kineski i japanski porcelan. Toplinu ovoj postavci keramike daju upravo izloženi ćilimi i tepisi iz raznih perioda. Sa posebnom pažnjom je zastupljena i jermenska umetnost, imajući u vidu Gulbenkianovo poreklo. Jermeni, koji su predstavljali poseban kulturni identitet na prostorima Persije, Vizantije i Sirije, tvrde da su prvi primili hrišćanstvo te je jermenska umetnost zadržala izvesnu autonomnost u umetničkom izražavanju. No, uzimajući u obzir geografski položaj, njihova kultura je neminovno bila u stalnoj interakciji sa kulturama susednih naroda. Zahvaljujući činjenici da je jermenski alfabet stvoren još u petom veku, stari ukrašavani rukopisi imaju dominantnu ulogu u istoriji umetnosti ovog naroda,što divno ilustruje “Jermenska biblija” iz 1623.

Foto: Mirjana Stanojlović

Umetnost Dalekog Istoka predstavljena je impozantnom kolekcijom upotrebnih i dekorativnih predmeta od najfinijeg porcelana, obuhvatajući period 17. i 18. veka, kao i eksponata egzotičnih oblika izrađenih od žada, oniksa, kalcedonita, lapis lazulija i kristala. Tu su i japanske kutije i komode iz Edo perioda u tehnici laka i čuveni plavo-beli kineski porcelan dinastije Ming. Dalje se ređaju sale sa primercima evropske umetnosti od 15. do 17. veka, francuska dekorativna umetnost 18. veka sa bogatom postavkom nameštaja, tapiserija, muzičkih instrumenata, satova, porcelana iz Sevra od zlata i emajla i srebra koje je mahom poticalo iz kraljevskih kolekcija. Zbirka francuskog slikarstva i skulpture sadrži radove Fragonara, La Tura, Vinsenta i drugih.

Poseban prostor je posvećen zbirci “Lalique” koju čine dekorativni predmeti, staklo, nakit i crteži koje je Kalust Gulbenkian kupovao direktno od umetnika. Eksponati od stakla su mahom unikatni predmeti i iskazuju neizmernu inventivnost i maštu Rene Lalika, kao i veštinu koju je posedovao u tehnici izrade. Posebno mu je bila omiljena veoma komplikovana tehnika emajla, koja je iziskivala dugotrajan proces izrade. Ali njegova najveća kreativnost je došla do izražaja u dizajniranju nakita po kome je i ostao zapamćen. Lalik se smatra tvorcem modernog nakita prevashodno po tome što je koristio inovativne materijale, kao što su rog, slonovača, staklo, poludrago kamenje – topaz, opal, kristal, kalcedonit, mesečev kamen ali i neizbežni i nezamenljivi dijamant. Spoj raznih pravaca u jedinstven Art Nuvo pokret, u Francuskoj poznat i pod imenom Bel Epok (u Engleskoj – “Liberty Style”, Italiji – “Stile Floreale”, Nemačkoj – “Jugendstil”, Austriji – “Secesija”, Španiji – “Modernista”, Americi kao “Tiffany Style”) , nesumljivo je najviše inspirisao Lalika, a ženska figura, motivi flore i faune (dijadema u obliku glave petla, broš u obliku vilinskog konjica sa glavom žene) ostali su njegovo trajno nadahnuće.

I kao šlag na torti, za kraj sam ostavila sjajnu kolekciju likovne umetnosti neprocenjive vrednosti, koja pokriva raspon od 500 godina. Gulbenkian je imao dobro oko  i zahvaljujući njegovoj kolekcionarskoj strasti, hiljadama turista koje put navede u Lisabon pruža se prilika da vide vrhunska dela evropskog slikarstva i skulpture.  Za početak, tu su dva primerka najlepše firentinske i venecijanske tradicije, “Portret mlade žene” Domenika Girlandaja i Karpačova “Sveta porodica” – dva izuzetna predstavnika italijanskog kvatročenta. Slede dela holandskog i flamanskog slikarstva 17. veka: Rembrantov “Portret starca” i “Atina” koji su nekada pripadali kolekciji Katarine Velike, tri Rubensova platna, slike Fransa Halsa, van Dajka, Rojsdala i jedan mali Hajdenov pejsaž. Englesko slikarstvo 18. veka je zastupljeno portretima Gejnsboroa i pejsažima Viljema Tarnera. U istoj prostoriji je vrhunsko delo Žan Antoan Hudona u mermeru, skulptura Dijane, boginje lova.

Kalust Gulbenkian je nabavio 20 slika Frančeska Gvardija, jednog od najeminentnijih slikara I hroničara Venecije 18. veka, koja su kao i ostala njegova dela dobila značaj arhivske gradje. Ova Gvardijeva kolekcija slika sa motivima Venecije, zauzima posebnu prostoriju i smatra se najreprezentativnijom u svetu. I kako to obično biva, poseta se završava obilaskom sala u kojima su izložena dela Impresionista. A Muzej Gulbenkian zaista nudi bisere, počevši od Maneovih realističnih slika  “Dečak sa trešnjama” i “Dečak koji pravi balone” do ranog Moneovog platna prijatnog za oko ” Mrtva priroda sa dinjom” i Renoarovog “Portreta gospođe Klod Mone”.

Zastupljeni su takođe Edgar Dega i američka slikarka Meri Keset koja je živela u Parizu, sa svojim poznatim temama iz porodičnog života. Različiti trendovi koji su dominirali francuskom skulpturom 19. veka prikazani su grupom eksponata Ogista Rodena, umetnika koji je napravio prelaz iz 19. u 20. vek, prekidajući sa tradicionalnim pristupom  vajarstvu koje je do tada bilo u upotrebi. Među Rodenovim skulpturama nalaze se po jedna verzija “Građana Kalea” kao i čuvenog “Poljupca”.

Specifičnost ovog muzejskog iskustva je u tome što posle obilaska eksponata posetioci retko napuštaju izložbeni kompleks, već se radije opredeljuju za relaksaciju po uređenim zelenim oazama parkovskog prostranstva, kojih ima u izobilju, gde svako može da pronađe svoj intimni kutak pored potoka, jezera, u senci krošnje neke egzotične vrste, ili se na travnatim padinama prepustiti leškarenju i sunčanju. Iako okružen sa svih strana bučnim avenijama, zahvaljujći bujnom rastinju, vrt obezbeđuje potpuni mir koji remete jedino žuborenje vode i čitav dijapazon ptičjeg cvrkuta, pružajući tako jedan kompletan doživljaj estetskog, umetničkog i hedonističkog iskustva.

Autorka: Mirjana Stanojlović

Scroll To Top