Pjesma da se ubiješ

Pjesma Sumorna nedjelja u svijetu urbanih legendi slovi kao pjesma pod čijim je uticajem veliki broj ljudi počinio samoubistvo, počevši od daleke 1935. godine. Upravo je tada Pal Kalmar otpjevao stihove mađarskog poete, Lasla Javora, na muziku Reže Šereša. Međutim, niko od njih trojice vjerovatno nije mogao ni sanjati da je učestvovao u stvaranju pjesme oko koje će se podići takva bura, da će od samog početka biti predstavljana kao jedna od najtužnijih pjesama, toliko tužna da će mnoge otjerati pravo u smrt. Ova pjesma koju je Javor u konačnici nazvao Sumorna nedjelja, a koja je u originalu nosila naziv Kraj svijeta, među narodom je ostala poznata po svom trivijalnom nazivu i to kao mađarska pjesma o samoubistvu.

Od samog početka za pjesmu se vezuju kontroverze, poput te da su Mađari masovno počeli da dižu ruku na sebe, vodeći se istom idejom, kojom se nosio glavni junak Javorove poeme, a koji se odlučuje na samoubistvo nakon smrti voljene osobe. Da se navodni talas samoubistava ne bi ograničio samo na mađarsko govorno područje i da se ne bi vezivao samo za četvrtu dekadu prošloga vijeka, pobrinuće se Bili Holidej, koja će, istini za volju otpjevati malo izmijenjen tekst ove pjesme, ali će i svijetu značajno približiti Šereševu „zaraznu“ melodiju. Nakon njene izvedbe iz 1941. godine, koja je na Bi-Bi-Siju bila zabranjena tokom Drugog svjetskog rata zbog tobožnjeg lošeg uticaja na stanovništvo za vrijeme ratne krize, samo su se nizali izvođači koji će obraditi ovu „sumornu“ kompoziciju. Tako su je u svoje diskografije „uveli“, između ostalih i Eta Džouns, Elvis Kostelo, Rej Čarls, slovenački muzičar Vlado Kreslin (Bela nedelja), pa i Zvonko Bogdan, koji je pjevao o „tužnoj nedelji“ . Godine 1999. njemačko-mađarska koprodukcija snima film, čija se radnja bazira upravo na ovoj kompoziciji (Ein Lied von Liebe und Tod/Szomorú vasárnap), a njeni tonovi se provlače i kroz Spilbergovu Šindlerovu listu i Čovjeka koji je plakao Sali Poter.

No, pun pogodak, barem kada su obrade u pitanju, jeste bila obrada čuvene američke avangardne umjetnice grčkog porijekla - Dijamande Galas, koja je otpjevala Sumornu nedjelju na osnovu prepjeva Dezmonda Kartera.

Njen razorni sopran, te za nju karakteristično „unošenje u glavnu ulogu“ i „izgaranje“ na bini, će se pokazati kao odlična podloga za samu tematiku. Tako će se ova pjesma, u „lajv“ izvođenju, naći na njenom albumu The Singer iz 1992. godine.

Sjećam se da su mnogi ovdašnji portali, magazini i časopisi, prenoseći istu priču, čitateljstvo pitali – „da li smijete poslušati ovu pjesmu u izvođenju Dijamande Galas?“, pokušavajući na taj način „prestrašiti“ čitaoce i povećati njihovu znatiželju. Ja vas neću pitati da li smijete, nego ću vam toplo preporučiti da obratite pažnju na način na koji Dijamanda interpretira ovu staru, mađarsku pjesmu o samoubistvu, bez ikakvog straha od suicida. Ipak je to samo pjesma!

No, valjalo bi, možda, spomenuti i to da se Šereš 1968. godine zadavio žicom, uspjevši tako, iz drugog pokušaja, da sebi oduzme život.

Muzička preporuka: Nebojša Čandić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *