APOSTOL NOVOODMETNIŠTVA

-Bluz poezija našeg podneblja-

Koliko vam je poznato djelo muzičara koji se predstavlja dosjetljivim pseudonimom Nevjerni Tomo, upravo ste toliko zakoračili u svijet Novih odmetnika u kojem je on jedan od „apostola“ koji šire riječ ovog, ne samo muzičkog pokreta.

Novi odmetnici se javljaju, rekli bismo, kao svojevrsni odgovor na američke „odmetnike“ (outlaws), koji su tokom sedamdesetih i osamdesetih „žarili“ američkom scenom. Predvodnici tog talasa su Džoni Keš, Vili Nelson, Dejvid Alan Ko i njima slični izvođači bluz, folk i kantri muzike. Za razliku od klasičnih odmetnika, čije su pjesme, poput onih Džonija Keša, zasnovane na pitkoj rimi (no, ne može im se poreći ni jačina poruka koje su njome odašiljali, niti u potpunosti zaslužena popularnost), ovi nešto noviji mnogo više pažnje poklanjaju kvalitetu samih tekstova, te nerijetko posežu za provjerenim poetskim rješenjima komponujući muziku za pjesme koje potpisuju neka od najvećih književnih imena naših prostora. Muzika je, nesporno, ono što im je primarno, ali članovi ovog pokreta su usmjereni i ka brisanju nevidljivih granicapodijeljenosti u našem regionuposredstvom kulturnog uzdizanja, spajajući ljude jednakog senzibiliteta.

Nevjerni Tomo je tek jedna grana na novoodmetničkom drvetu, koje svoju krošnju kontinuirano širi novim, a moglo bi se reći i sve boljim izdanjima. Sa svoja dva albuma („Pogled s drugog brijega“ i „Koteški bluz“) te jednim singl izdanjem („Sudetin bluz“), Tomo (pravog imena – Tomislav Zorić) se etablirao i kao solo izvođač, mada je on i stalni, dugogodišnji član dugoselskog „Olovnog plesa“, a nerijetko se udružuje sa drugim „odmetnicima“, pa zajedno rade na stvaranju novih albuma. Takav slučaj je saradnja sa jednom od centralnih figura čitave novoodmetničke priče, Robertom Vodanovićem (Čopor), na njegovom albumu „Prognano pleme“.a0919687280_16

Koliko ovaj melanholični šansonjer vlada stvaranjem akustičnog bluz zvuka, on pokazuje i u svojim instrumentalima, kojima su njegovi albumi itekako bogati. Na kraju krajeva, njega ćemo i posmatrati kao nekoga ko stvara isključivo zvuk, nastojeći da na najbolji mogući način ukomponuje stihove Gustava Krkleca, Miroslava Antića, Đure Sudete i Frana Galovića, ali i naših savremenika, kakav je, na primjer, Miloš Zubac.

To što Nevjerni Tomo ne piše tekstove za numere koje izvodi mu nije ni najmanji minus, ako imamo u vidu o kakvom se podvigu radi pronaći odgovarajuće pjesme u srpskohrvatskoj književnosti koje tekstualno „mirišu“ na bluz kakav on stvara, a uz to ih interpretirati tako uvjerljivo kao da ih on sam, doista, i jeste napisao. Način njegove interpretacije tih stihova se ogleda u sigurnom, mirnom, ujednačenom glasu, koji zbog boje i usklađenosti sa muzikom, teško može preći u dosadu, monotoniju, stalno se držeći na pola puta između pjevanja i recitacije. Njegova zrelost u tom segmentu se uviđa i kada slušamo Krklečevu „Bezimenoj“ u kojoj on ne upada u zamku ranijeg Jusićevog izvođenja ove kompozicije (na albumu: „Nostromo“ iz 1978. godine), nego je iznosi u svome, već uhodanom ritmu.

Nakon preslušanih svih njegovih pjesama (više puta), javlja se osjećaj da je Zorić odbolovao boli Sudetine duše, putovao zajedno s Krklecom, „z drugog brega“ Frana Galovića gledao na svijet, a sa Antićem širio „jedra“ i „podmetnuo pod svaki krov pomalo svoga srca“.

Sve te pjesme, o kojima govorimo, pjesme su tame, mraka, jer se Nevjerni Tomo, vodeći se ponajviše, rano preminulimSudetom, stalno obrijeva u sutonima, večerima, pa i noćima za koje će nam odšaputati „Uspavanku“ Mike Antića. Nevjernog Tomu, ipak, pored sve te tame i sutona umirućih dana, nećemo čuti kako „potpisuje predaju“, nego se redovno nastoji izboriti sa svim nedaćama koje mu prijete smirujući svoju dušu, kao u Sudetinoj, bogožudnoj, „Noćas je moja duša“ i potpuno spreman čekati na svoje posljednje veče (u „Ja idem svojom stazom“, istog autora). Neki bi rekli i da je uz sav taj bluz, Nevjerni Tomo skrenuo i u, bluzu „bratske“,gospel varijante, jer su mu stihovi prožeti i snažnim religioznim nadahnućem, kojega kod Sudete nalazimo i više nego li kod ostalih autora koji Tomi vjerno služe.

Slušajući Nevjernog Tomu uviđamo koliko su bliske poezija i muzika. Sve granice među njima nam se činetako ništavne ili nam samo ovaj bluzer sutona u stalnoj potrazi za „buktinjom sunca, koje izbija iza brijega“ („Ljubav“, autor: Sudeta) pruža takav osjećaj. Ako bi poezija i muzika bile sestre, onda bi im Nevjerni Tomo morao biti nekakav rođak. Možda i jedan od mnogobrojne, drage braće kojima one sufliraju kako ih na najbolji način spojiti, na radost svih ušiju.

-Napomene, obavještenja, preporuke-

Ko je ko? 

Roberto Vodanović „Čopor“, zadarski vuk vrijedan čopora, koji je svojom izdavačkom kućom „Brlog rekords“ objedinio Nove odmetnike, plasirajući njihova rana izdanja javnosti (mahom besplatno).

„Olovni ples“, dugoselska, novoodmetnička, bluz-rok grupacija, u kojoj uz Tomu, slušamo i Vjerana, Bojana i Stipu. StipePeriša se, kao i Tomo, pri odmoru od „olovnog plesa“ publici predstavlja pseudonimom „Mor Krom Kinski III“(iza kojeg je već više od deset albuma).
Preporučljivo slušanje najsvježijeg albuma „Olovnog Plesa“ – „Nulti dan“.

Miloš Zubac, književnik, kantautor i muzičar iz Novog Sada. Vođa još jedne novoodmetničke„poprokfolkbluzkantri“ atrakcije znane kao „Prkos drumski“. Miloš, zajedno sa Nevjernim Tomom, upravo priprema novi album „Male pesme za Draganu“, za koji se prije nekoliko dana pojavila i numera koja isti najavljuje „Znam da mi te nema“.

Gdje je što?

Dugo selo, uprkos imenu,uopšte nije selo. To je grad u Zagrebačkoj županiji.

Kotezi su naselje u sastavu grada Vrgorca. Stecište Novih odmetnika. Mjesto gdje se, avgusta mjeseca, tradicionalno održava memorijalni „Bluz fest“ u ime Ivice Stankovića, prerano preminulog prijatelja svih Novih odmetnika. „Olovni ples“ izdaje album „Živog sina tvoga“, a Nevjerni Tomo „Koteški bluz“ i posvećuju ih Stankoviću.

Preporuke

Preporučljivo i gledanje kratkog, petnaestominutnog dokumentarnog filma „Music is a universallanguage“ reditelja Miloša Drobnjakovića iz 2014. godine.

Preporučljivo i slušanje ostalih Novih odmetnika, koji u ovom tekstu nisu spomenuti, a slušanja su vrijedni.

Autor: Nebojša Čandić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *