Život prije nas

ŽIVOT PRIJE NAS

žena na fotografiji koja nije moja mama
bezobrazno ljubi mog tatu.
bio je to moj prvi dokaz da je prije nas
ipak postojao život.
zašto se tata zamisli kad sluša indekse
šapnuli su mi mangupčići na školskom hodniku
i šta je to embrion i kako umire, tako naglo, iznenada
– sve su me to naučili u školi.
mnogo godina kasnije, jedan crnac mi je
na kraju svijeta pokazivao zvijezdu danicu i govorio
„mašalah, ne vjerujem u slučajnosti“,
ali tada sam već bila žena sa nečije fotografije
i znala ponešto o sudbini
i kako se nekad mora doći kasno
da bi se uopšte došlo.
na pohabanim fotografijama,
mama još uvijek ima drugarice,
a tata kosu.
lijep je bio život prije nas.

VATRE IVANJSKE

danas sam bila kod škole u kojoj su silovali darija.
bilo je veče i mogla sam kroz velika staklena vrata
da vidim djecu sa folklorne sekcije.
jen-dva, jen-dva, op-sa-sa.
poželjela sam da izgori baš kao u darijevim snovima
koji su se ponavljali i ponavljali
goreći vječno u olimpijskom plamenu iz ’84.
to je zato što je dario imao plišanog vučka
kojeg je davio svake noći slabašnim dječjim rukicama
i o njegov vrat brisao nos.
jedanaest kilometara dalje
ja sam iskopala pez vučka iza kuće
kojim sam kasnije gađala nasilnike svoje škole
i onda trčala, trčala, dok su za mnom vikali:
„drži kurvu! ne daj da pobjegne!“
tog dana, srce mi se popelo u grlo
i nije htjelo da se spusti godinama
sve dok čika doktor nije rekao riječ na a
(tad su počeli da me trpaju đakonijama do povraćanja).
darijevo srce, s druge strane, spustilo se prenisko
pa je mokrio u krevet i u snovima dozivao nepostojeća
imena od kojih je jedno moglo biti i moje.
nikada se nismo upoznali
ali zaista bih voljela da je dario onog kobnog dana
spalio školu i svu dječicu u njoj
umjesto svoju plavu mornarsku bluzu
i mršuljavo tjelašce pod njom.

TROJERUČICA

Marija je opet znala dozvati Boga
sa svih njegovih sedam milijardi i kusur imena
Marija je znala iznova me roditi
nekog februarskog proljeća ili jeseni
otići od mene i nikad me ne napustiti
Roditi Boga i roditi mene, Marija je znala
Znala je i to da između ta dva i nema neke razlike
jer Marija nije bila majka koja sakati djecu po rođenju
siječe viška udove i tjera ih da budu ljudi
kada su rođeni kao bogovi
Marija je Božjim sjemenom začeta
i iz Božje materice ispuzala
da bi rađala rađala i učila
kako hodati na svega dvije noge
i živjeti samo sa jednim srcem
Marija poklanja samodovoljnost kao lijek
kao spas od čežnje za samim sobom u drugima
To mi Marija cjeliva zagnojene rane
i oprašta sve što sama ne mogu
Marija, majka moje duše
Marija, majka svih bogova
Marija Marija Marija
Uvijek ću ti se moliti

Autorka: Vladana Perlić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *