TEKSTDŽINICA KOD ALENA

(izbor)

ENCI

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje
hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu, predstava godišnjaka
na
opalom lišću, smjena generacija u temeperaturnoj
razlici. U dekompresiji jutarnje magle i večernja
zamagljenost
pred očima.
Stvarno, ali stvarno znam kao niko opisati, majstorski
opisati,
suptilno lirski jesen, postići svrhu. Što ono kažu,
umijem poentirati praznini
unatoč.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti
anamneza,
uspostavljena komunikacija, obostrano povjerenje,
pomirenost, i neophodna stabilnost misli kroz jasnu
viziju riječi kao prava na slobodu okupljanja slova koja
predstavljaju
odabrane nosioce
značenja.

ENCI DRUGI DIO, JUTROŠNJA PRERADA

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu,
predstava godišnjaka na opalom lišću.
Smjena generacija u temperaturnoj razlici,
u dekompresiji jutarnje magle i večernjim maglicama
pred očima.
Stvarno, ali stvarno sam labilna ličnost
i jutros mislim da su moje pjesme promašen slučaj.
Bezveze im je suptilnost lirska
bezveze su ovako suptilno lirske.
Praznina poentira i podstiče opću nesvrhu.
Što bi ono rekli plemenitom naporu unatoč.
I sad polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti
anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog nepovjerenja,
pomirenost u nesigurnost vlasitih snaga, i neophodna
misao jasne
vizije riječi kao prava na slobodu okupljanja slova,
ničim izazvanih odabranih nosilaca
besmisla, beznačajnosti, beznađa.

MENCI

Sredina je dana, nova dubioza, dolazim do zaključka
da sam u prve dvije vezane poezije, inače, e baš naj
startovao.
Ključ je100% u menci-enci.
Vremena su naopaka,
sistemi kao i ličnosti često imaju pogrešnu sliku o sebi
tako i obrasci.
Ja nisam nikad bio uobraščen čovjek, još manje
uobražen.
Ja kao i svi časni ugledni uzori ne mogu a da ne priznam
javno svoju grešku,
i iskreno kažem hulahopcup-hop.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti
anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog onostranog
tretmana ispravnog pristupa stvarima, pojavama
društvu i pojedincu, faktorima stihova, svim
poteškoćama,
unatoč.
Podnevno pomirenje dana i noći, punine i praznine,
neophodna jasna misao u nejasnoći vizije riječi kao prava
na
slobodu okupljanja slova kao odabranih nosilaca novih
snaga izričaja,
izražajnosti, i uvjerenja.

Autor: Alen Alispahić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *