RAZGOVOR S TUGOM/POTRAGA

Razgovor s tugom

Ponekada tišina zazvoni
kao hiljade crkvenih zvona
tuga mi se unese u lice
bezdušno pita:

Gdje je ona?

U bespuću života nestao trag
svaka uspomena ranu dira
samo da sretnem pogled blag
i umirim hiljadu nemira.

Lako je kad pada kiša
kišne kapi skrivaju suze
tuga se nadvila iznad ognjišta
zlokobno pita:

Gdje ti je ljubav
ko ti je uze?

Dolivaš so na živu ranu
pomozi ako za Boga znaš
lagali su mi život cijeli
„dobiješ uvijek koliko daš“.

Davao sam šakom i kapom
bio sam spreman davati još
srce i dušu, život cijeli
za sebe nisam tražio ni groš.

Više ne čekam svoje ise
ponovo tamu sjeku zvona
tugu sam rastužio
gledam je plače.

Ne ruga se više
i ne pita me:
Gdje je ona?

Potraga

Pitao sam prolaznike
Ulične prodavce
Zaljubljene parove
Konobare i smetljare
Mornare sa lađe
Da mi pomognu
Da te nađem.

Šverceri po uglovima
Plivači u moru
Prodavci novina
Džeparoše i uličarke
Pitao sunce i zoru
Svi su se kleli.
Nisu te sreli.

U planinama sam sreo gorane
Izviđače i izletnike
Molio da te zovu.
Oni stavljali ruke na lice
U horu zvali
Ječale su litice.

Muk, tišina
Planina sniva
Zla sudbina nema odaziva.

l
Pogazio sam ponos
Kod «kuma» išao
Ruku mu ljubio
Uz skute sjedao
Dugo me bez riječi
Pažljivo  gledao.

Sve sam vidjeo u svome vijeku
Ali toliko tuge u čovjeku.
Molim te ćuti
Ništa ne zbori
Lice tvoje sve mi govori.
Gdje nestade ljudina
Gromada
Stijena
Ispred mene je tek blijeda sjena.

Teče li krv kroz tvoje vene
Čovjek vječno pati zbog žene.
Ne beri brigu
Znam šta ti znači
Ako postoji
Moji  će je ljudi pronaći.

Gostio me kao cara
Otvarao  vrata  od raja.
Primao vjesti
Ljutio se
Nudio novce
Kesu driješio
Psovao teško
Prijetio
Bez nade se kiselo smješio.
Shvatio sam šta se sprema.
Zemlju smo prevrnuli
Ali nema
Nema
Nema.

Ne gubi volju
Život je lijep
Kod očiju ne budi slijep.
Dovešću ti žena sto
Gluposti
Ne želim to
Ne želim to.

ll
Morem sam jedrio
Razbijao vale
Sipao iz duše čemer i jad
Put mi sjekao
Igrao se
Delfin mlad.

Kleknuo sam na dasku
Ruke sklopio.

Gospodaru mora
Ti možeš sve
Pomozi mi
Život mi znači
Jedino ti je možeš pronaći.

Čemu tolika tuga
Zašto toliko boli
Zar je tako teško
Kada se voli.
Problem nije pomena vrijedan
Na vodi ne možeš ostati žedan.
Voda je moj dom
Život je igra
Pronaći ću je
Da je ko igla.

Dugo sam čekao
Vječnost cijelu

Izvor je najčistiji
Na samom vrelu.

Žuljala me brada od tri dana
Čekanje je boljelo
ko živa rana.

Došao je nečujno
Pustio pisak
Zvonio je bolno
Otužni  vrisak.
Nad morem se oluja sprema
Ona ne postoji
Nema je
Nema.

lll
Životu je kraj prijetio
Galeb mi je na rame sletio.

Ne govori ništa
Sve znam.
Nek te ne čudi
Ptice vole kao i ljudi.

Preletiću nebo
Oblake
Dugu
Obletiću svijet
Zemlju  drugu.
Nosiću dio tvoga bola
Stićiću do sjevernog
I južnog pola.

Krećem za dana
Dok se ne smrači
Ako postoji
Ja ću je naći.

Na licu je pucala koža
Zjapile su rane
Kao od noža.

Konačno i taj dan osvanu
Morska so na živu ranu.

Otupjele misli pučina guta
Zadnji pogled po nebu luta
Dolazi glasnik sa dugog puta.

Učinio sam sve što sam mogao
Obišao nebo
Oblake, dugu
Išao čak u zemlju drugu.
Pratio me dio tvog bola
Do  sjevernog
I južnog pola.

Kliknuo je bolno do neba
Zašto ti takva ljubav treba
U pamet se
Zlo se sprema
Ona ne postoji
Nje nema
Nema.

lV
More me prekriva
Tonem lagano.

U dubinama mora
Tajna se krije
Zašto te niko
Našao nije.

Nisu shvatili
Gdje je smjer pravi
Ti se kriješ
U mojoj glavi.

Autor: Dobroslav Petričević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *