ČIŠĆENJE

Čišćenje

Skupio sam sve svoje dragocjeno smeće u vreće,
natovarih ih na ledja i zaputih se ka kontejnerima.
Ali, šta sada?
Niti jednog kontejnera u čitavom gradu.
Nema smisla da ostavljam svoje smeće nezbrinuto.
Niti je zdravo, niti kulturno.
Ledja mi “otpadaju” od bolova,
pitam se “Šta mi je trebalo da ovoliko prljam?”
Vreće su poderane, iz njih polako moja prljavština počinje da kulja vani.
Djeca na ulici mi se smiju i viču:
“Vidite matorog konja, on se još igra dječijim igračkama, a ni njih ne čuva, nego ih je sve polomio!”
Gledam u zemlju i stidim se.
Da li sam kriv što sam (bio) prljav ili što odlučih da se (o)čistim?!


Muza je iskorištena zarad moje pjesme, ne osjećam se dobro kada mislim da sam iskoristio druge

Uzmi me.
Naniži nisku bisera od mene.
Provuci me kroz kosu, pa preko golog tijela.
Onda me snažno raskini na stotinu komada.
Razaspi me svuda kud se krećeš.
Poneki biser posadi u zemlju.
Onda ću iz njega da izrastem, kako nafta prsne iz rupe,
tako ću ja, biseran, izbiti kroz drvo jabuke.
Prošetaj do njega.
Otkini jedan plod.
Zelen.
Zagrizi ga i zagrcni se.
Utuši se tako.
Lezi kraj tog drveta.
Umri.
Istruni.
Nadjubrićeš svojom truleži zemlju, tako jako, tako dobro,
da će se drvo rascvjetati kao nikada do tada.
Plodno tle daje dobre plodove.
Tako muza hrani moje stvaralaštvo.
Nema ljepote bez žrtve!

Autor: Nebojša Čandić

One thought on “ČIŠĆENJE”

  1. Pingback: Muza | One stvari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *