Četiri pjesme

Sjena

Mnogo je glasna kada šuti.
Tada čujem sve njene misli i želje.

Zato i volim šutiti sa njom.

Sjećanje

Slušaš stalno istu pjesmu lokomotive,
uznemiruje tvoje umorne misli
toneš u prazan san.

Naslonjena na granici
između perona prošlosti i budućnosti
nešto te vuče sa obje strane
kida te polako
iz dana u dan.

Čekaš kišu da sapere
tvoje prljave misli
ne moliš se
tvoja molitva se ionako ne čuje više.

Čekanje

Čekam zeleno busenje
da izraste umjesto mojih rana.

Čekam mrazeve
da zalede moje strasti.

Čekam
da moje ruže procvjetaju.

Pustit ću krv
natopiti zemlju.

Buđenje

Jutros je u mom vrtu umiralo cvijeće.
Okna prozorska su pustila
dvije-tri suze
a ja ni bola više nisam imala.

Jutros je sve pobjeglo od mene.

Autorka: Nikolina Todorović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *