Uz nekoga si umjetnost

Put ka bilo kom obliku ljubavi uvijek ti je otvoren. Tu smo od rođenja putnici. Drugi putevi neka te se ne tiču. Zato ja nikad sebe nisam ka drugim putevima usmjeravao, nisam se mnogo tražio ni provjeravao, ali sam našao tebe – a to je, valjda, isto. Jednostavno – uz nekoga si umjetnost.

Argentinski pisac Giljermo Martines rođen je 1962. godine u mjestu košarke, tenisa i hemijske industrije. Danas je jedan od najprevođenijih živih pisaca svoje zemlje čije se djelo čita na četrdeset jezika. Doktorirao je matematiku na Oksfordskom univerzitetu i bio je profesor u Argentini. Pročuo se pripovedačkom knjigom Veliki pakao koja je dobila značajnu godišnju nacionalnu nagradu. Također, snagu dara potvrdio je u prvom romanu O Rodereru 1992. godine koji je dobio velike pohvale domaće i strane kritike otvorivši mu put međunardne slave.

Usledili su i naslovi Maestrova žena, Oksfordski zločini, Spora smrt Lusijane B i zbirka priča Odvratna sreća, koja je 2013. godine autoru donela prvu međunarodnu nagradu za knjigu priča koju dodjeljuje kolumbijska fondacija Garsija Markes.

Giljermo MartinezPrivlačnost Martinesovih knjiga, naročito priča, je u tome da univerzalne istine, napete sadržaje i sasvim obične ljude prevede u zanimljive, često humoristične priče. Zbirku otvara priča Veliki pakao, a zatvara priča o čovjeku od papira. Priča po kojoj je knjiga nazvana razmatra može li se dostići sreća, na neočekivan i pomalo morbidan način. U igri su i pripadnici nezemaljske rase. Ne ostavlja mjesta sumnjama i dilemama, za svaku priču ima neki razlog njenog nastajanja. Svaka priča, svaki motiv, svaka tema naizgled predstavljaju nešto obično, ali, u ovom slučaju, prikazano na jedan sasvim drugačiji način.

U njegovim pričama pojavljuju se pohotni profesori, izazovne studentice, iskusne i znatiželjne barske dame i golobradi zavodnici, senilne babe i umorni očevi, teniseri, bolničarke, umišljene književne veličine, kratko rečeno – sasvim običan svijet. Likovi se suočavaju sa različitim situacijama, ulazeći i izlazeći iz različitih društvenih zajednica. Koristeći se ovim likovima, predstavlja svakodnevicu ali i pokazuje da banalna stvarnost često sadrži neslućenu višeslojnost koja ponekad može biti fantastična, apsurdna ili jeziva. Još jedna od karakteristika likova, koja je zajednička većini od njih – jeste ravan lik.

Naslovi koji se nalaze u zbirci su uglavnom povezani sa tematikom. Priča Odvratna sreća po čijem naslovu je i sama zbirka dobila naziv, upravo i započinje navodeći neke od stvari koje su za sreću potrebne: biti imbecil, biti egoist i biti dobrog zdravlja.

Događaji u njegovim pričama se vezuju za događaje koje je i publika u većoj ili manjoj mjeri doživjela ili čula da je neko doživjeo. Kroz teme koje se kroz sve njegove priče provlače, može se reći da je sve prikazano bez viška i bez manjka, veoma koherentno.

Foto: Guille Alvarez

Lokacije koje Giljermo Martines opisuje su, također, sasvim obična mjesta koja se svakodnevno posjećuju i na takvim mjestima se odigrava radnja i rješavaju sve nedoumice sa kojima se likovi susreću. Autobuska stanica mu služi da prikaže sastanke, rastanke, razgovore između profesora i studenata uz pomoć kojih još jednom predstavlja sliku ustaljenog života. Kuće i zgrade su predstavljene kao utočište svakome čovjeku. Svaki detalj ima svoj značaj i svoju priču. Svaki predmet iz njegovih priča prikazan je tako da kod publike izaziva čuđenje. Vrijeme koje se nalazi u pričama je, također, nešto što povezuje sve priče. Uglavnom su ispričane u sadašnjem vremenu. 

Motivi i opisi koji dominiraju odnose se na ljubav, povjerenje, monotoniju, porodične odnose, treću životnu dob, ali su mnogi tekstovi prožeti i erotičnim elementima. To je ono što veže veći dio zbirke u jednu cjelinu, iako svaka priča ima ideju za sebe. Ne zaostaje ni prikaz porodica koje su, sticajem okolnosti, počele da urušavaju svoj ugled čime Martines formira zanimljive krajeve, ali i početke.

Također, još jedna vrlina ovih priča jeste jezik i lahka čitljivost, bez dvosmislenosti: sve što je Giljermo Martines napisao i prikazao čita se veoma lahko. Taj, naizgled, lak stil pričam ti priču je posljedica pažljivog odabira svake riječi. Način na koji Martines priča priču djeluje krajnje opušteno, gotovo kao ćaskanje, slobodna konverzacija, što olakšava samu percepciju djela. Prisutna su i unutrašnja razmisljanja likova koji se sukobljavaju sa raznim dilemama. Martines nam odgonetke njihovih misli nekada predstavlja u naznakama, a nekada ostavlja stvari publici na tumačenje. Dijalozi, kojih u pričama ima mnogo, predstavljaju nam uobičajene konverzacije koje se odvijaju svakodnevno ali često o stvarima i situacijama o kojima mi nismo promišljali na taj način. Osim dijaloga, u pričama je prisutno dosta i realističnih opisa, obrta i rješenja koji su kranje originalni i neočekivani. 

Pričajući nam priču o svakodnevici i banalnim događajima, Giljermo Martines ističe crtu koja sve ljude povjezuje. Ističe, s jedne strane svakodnevnu rutinu, a sa druge strane svakodnevnu rutinu predstavlja na nesvakidašnji način. Kreira jedan poseban svijet u pričama koji je prisutan tu negde pored nas, ali je bio van naše moći zapažanja. Kroz sve priče se provlače sasvim obični ljudi, sasvim obični predmeti i situacije. Na sličan način Martines završava poslednju priču u ovoj zbirci: To je sasvim obično izdanje, kaže ona kao da govori o nečemu na šta ga je već prethodno upozorila, sasvim običan primjerak sasvim običnog izdanja.

Autorka: Ajla Selimović

One thought on “Uz nekoga si umjetnost”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *