Tuđe po naški

Posvećeno sjenama Nikole Simića i Vlastimira Đuze Stojiljkovića

Za uspješno predstavljanje nekog stranog strip serijala u jednoj zemlji nije dovoljno samo otkupljivanje autorskih prava, prevod, štampa i njegova distribucija na prodajna mjesta. Ponekad je potrebno, zarad isplativosti poduhvata, pribjeći određenim izmjenama u prevodu koje nazivamo prilagođavanjem. Prilagođavanju se prilazi iz različitih pobuda. Jezičke razlike, slabozvučnost “čistog” prevoda, trenutna nadahnutost prevodioca ili nacionalna politika preduzeća najčešći su razlozi za ovaj potez. Ovaj čin umnogome ne umanjuje kvalitet djela koje ono ima u originalu već mu i pomaže da se konzument od običnog čitaoca prevede do stadijuma uživaoca. Od uspješnosti prilagođavanja naziva filmova, knjiga i stripova, te imena likova i mjesta u njima zavisi profitabilnost projekta koju donosi popularnost.

Talasu mode prilagođavanja stranih proizvoda domaćem tržištu nije odoljela ni Jugoslavija. Generacije mališana su odrastale uz animirane i igrane filmove te knjige sa nazivom dalekim od originalnog. Vitez Koja (Touche Turtle and Dum Dum), Draguljče (Mumbley), Patak Dača (Daffy Duck), Šalabajzerići (The Hillbily bears), Eustahije Brzić (Blue racer) i još mnogi drugi junaci su uveseljavali publiku ispred malih ekrana zrelom komunikativnošću vještih sinhronizatora koji su diskretnim i nadahnutim upadicama po sopstvenom nahođenju mijenjali originalni scenario. Preimenovanja su bila česta pojava i u bioskopskim salama. Film Serđa Leonea sa nepotpunim pridjevskim stepenovanjem u naslovu The good, The Bad and the Ugly  kod nas je poznatiji po dovršenom Dobar, loš, zao dok je za film Ridlija Skota “Alien” iskorišćen tehnički netačan, ali zato zvučan, naziv “Osmi putnik”. Zbog nerazumljivosti aluzije u naslovu romana “Ham on rye” Čarlsa Bukovskog, prevodilac Flavio Rigonat se odlučuje za naziv sa biblijskom konotacijom “Bludni sin” umjesto “Sendvič od raži”. Slični poduhvati često su viđani i u stripskim publikacijama, što je i tema ovog članka.

Rantaplan – lik s najviše imena kod nas (La-ja-vko, Šaponja, Buvara, Šnjofać).

Ne toliko rijetka pojava u svijetu (Miki Maus je u Italiji Topolino!), u stripu kod nas primjetne su dvije vrste prilagođavanja: potpuna jezička i smisaona prilagodba koja je zbog potrebne posvećenosti projektu znatno rijeđa od djelimičnog i benignijeg preimenovanja likova i naziva mjesta.

Obaška mi je plezijer!”1) Ova sintaksička rugoba je primjer rečenice kakvima se prevodilac stripa Porodica Tarana (Bringing up father) Džordža Mekmanusa poslužio za uspješnije dočaravanje atmosfere skorojevićkog svijeta jednog od najstarijih svjetskih serijala (započetog još 1913. godine). Nepotpisani prevodilac (upire se prstom na književnika i publicistu Miodraga Ilića) svesrdno se založio da finese govornog jezika irskih iseljenika u SAD ranih tridesetih “preklopi” dijalektizmima i žargonizmima iz našeg jezika i tako utjelovi sirovost novopečenih bogataša Tarane (Jiggs) i Magde (Maggie). O uspješnosti ovakvog prevoda dovoljno govori i višedecenijsko objavljivanje ovog stripa te zapaćivanje riječi s drugih geografskih širina u narodu (“diša”, “jerbo”, “utepati”). Cenzorska palica je začudo još pedesetih godina odobrila ovaj čin iako se tako narušavala ionako krhka pravopisna razboritost jugoslovenske omladine. Jače odstupanje od originalnog teksta upisanog u oblačić još bilježimo kod humorističkih stripova Gru (autorski rad Nenada Burcara) te Zriki Švargla i Šule Globus (Mortadelo y Filemón).

Korijeni plićeg prilagođavanja stranih stripova našem podneblju sežu duboko u prošlost i prve korake ovog medija kod nas tj. u tridesete godine 20. vijeka. Decenija pred Drugi svjetski rat naziva se “zlatnim dobom” stripa. Deveta umjetnost je u kratkom roku osvojila tržište Kraljevine Jugoslavije i to ponajviše zahvaljujući mlađoj populaciji koja je u “Miki Mišu”, “Crtanom filmu”, “Veselom četvrtku” i drugim publikacijama koje su donosile na svojim stranicama aktuelne svjetske stripove nalazile toliko željenu zabavu u čitanju. Toj “strip-maniji” pomoglo je i prilagođavanje. Dušebrižnički stav tadašnjih izdavača da naš narod neće najbolje primiti strani strip zbog razlika u mentalitetu i običajima bio je i više nego neopravdan. Iako su zadahnuti tom zabrinutošću svojski prionuli na posao (Mika Miš, Tarcan, Mačak Marko), većina prvobitnih preimenovanja nisu usrećila čitaoce pa su ubrzo izuzeti iz upotrebe i zamijenjeni originalnim (Miki Maus, Tarzan, Mačak Feliks). Iz perioda kraljevine Jugoslavije ostali su u upotrebi do danas imena većine Diznijevih junaka (Paja Patak, Šilja, Pata, Baja, Raja, Gaja i Vlaja), te pokoji prilagođeni naslov serijala (Porodica Tarana, Bim i Bum, Rile i Gile).

Poslije Drugog svjetskog rata i maćehinskog pogleda na strip kao “kvaritelja socijalističke omladine” (1946-1952), jedinstvenom prilagođavanju se ispriječilo nejednako pisanje stranih imena u srpskohrvatskom jeziku. Podijeljenost Jugoslavije po njenim centrima bila je vidljiva i u stripu, pogotovo nakon Novosadskog dogovora iz 1954. godine. Različiti stavovi po pitanju transkripcije i transliteracije stranih ličnih imena i naziva mjesta doveli su do toga da mangup s beogradskog asfalta odrasta uz avanture Flaša Gordona ili Den Derija, a njegov vršnjak, zagrebački fakin, uz Flasha Gordona i Dan Dare-ja.

Jaz se nastavio produbljivati sa odlukom da se prilagođavanje prepusti slobodnom izboru medijskih kuća i izdavača. Tako smo dobili “istočnu” i “zapadnu” varijantu mnogih popularnih animiranih junaka poput Bugs Bunnyja (Duško Dugouško tj. Zekoslav Mrkva) ili Pink Panthera (Panter Panta tj. Pink Panter). U stripu primjećujemo sličnu situaciju. Simpatični alkoholičar sa uvijek nakrivljenom beretkom Andy Capp u jednoj državi prevođen je istovremeno kao Dragec Peh i kao Toša Kačket. Već pomenuti serijal Porodica Tarana se u zagrebačkim glasilima pojavljivao pod nazivom Porodica Nadžak.

Zanimljiva je nedosljednost u imenovanju istih strip junaka koje su objavljivali dva izdavačka giganta unutar SR Srbije, novosadski Forum i gornjomilanovačke Dečje novine. Zbog različitih oslovljavanja mnogih epizodnih junaka u Asteriksu, Taličnom Tomu i Štrumpfovima te nepotrebnih mijenjanja naslova istih epizoda mnogih strip serijala (Modesti Blejz, Bob Moran) tokom 15-ogodišnjeg utrkivanja ova dva izdavača, sam čin prilagođavanja izgubio je prvobitni smisao pomaganja čitaocima. Svemoćni urednici su svoju čudnu politiku vođenja tada reprezentativnih strip-magazina (Stripoteka, Eks almanah, Gigant) upotpunili sa trostrukim imenovanjem niskog i dobroj kapljici sklonoga indijanskog poglavice Crvenookog (Redeye). Ovaj kratki strip Gordona Besa objavljivan je kao Poglavica Lako Perce i Babura. Ni zaštitni lik najdugovječnije francuske strip publikacije Spirou nije bolje prošao. Preveden rimovanim i lakopamtljivim nazivom Spira i Ćira od strane Forumovih radnika, ovaj strip serijal je istovremeno kod Dečjih novina objavljivan pod originalnim imenom Spiru i Fantazio.

Lijenost ili nebriga današnjih izdavača su mogući razlozi zapostavljanja naš(k)ih logoa zarad originalnih.

Masovnost i tiražnost strip izdavaštva u bivšoj Jugoslaviji (desetak sedmičnih i polumjesečnih publikacija sa prosječnim tiražom od 35000 primjeraka) su proizveli i dosta previda od strane odgovornih lica. Tako je crnohumorni Đuzepe italijanskog inovatora Benita Jakovitija preslovljen u Tiku Luftiku iako je ovim imenom dvadesetak godina ranije kršten lijeni Magdin brat iz serijala Porodica Tarana.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka bilježimo najveći broj prilagođenih naziva stranih, mahom humorističkih, stripova i najuspjelije produkte umovanja prevodilaca. Koliko je ovo složen i zahtjevan posao dokazaće nam primjer ranog i manje poznatog stripa Asteriksovog oca Renea Gošinija Tromblon et Bottaclou. Neodređenost originalnog naziva potraživalo je mnogo dara za njegovo prevođenje. Ovaj problem prevazišao je neimenovani saradnik Stripoteke čiji je sintagmatski preklop Prpabata i Zortalija nadišao i kvalitet samog sadržaja. Pored Zrikija Švargle i Šuleta Globusa (Mortadelo y Filemón), Old Kresoja (Catfish) te pomenutog Prpabate i Zortalije među najmaštovitije naslove ubrajamo i Gidžu Jaguridžu (Tumbleweeds). Ova jezikolomka od imena (neshvatljiva i samom govorniku savremenog srpskog jezika) apsolutno je neprevediva na drugi jezik. Da je Gidža Jaguridža jedan od najboljih primjera prilagođenog stripa govori nam i prevodiočev trud da iznađe odgovarajuća imena za mještane Prljave Jaruge, koja su čak živopisnija od izvornih. Tako su pogrebnik Daskal O’ Čamof (Claude Clay), strogi sudija O’ Besi (Judge Frump) i kopač grobnih mjesta O’ Raka (Wart Wimble) samo predvodnici palete likova ironično obojenih imena.

Prilagođivači su nerijetko pribjegavali i prostom posrbljavanju naziva serijala i imena lica na osnovu osobina koje ih određuju. Čuveni izumitelj koještarija opasnih po njegove kolege Gaston Lagaffe, ovjekovječen u besmrtnom radu Andrea Frankena, kod nas je zbog sličnih sklonosti sa ljenjivcem iz pjesme Jovana Jovanovića Zmaja uspješno prekrojen u Gašu Šeprtlju. Istu sudbinu su doživjeli još neki klasici francusko-belgijske škole komičnog stripa: Nova Novator2) (Achille Talon), Runda (Cubitus), Krcko (Chlorophylle) i Sinđelija (Sibylline). Ponekad imenu kumuje i izuzetna popularnost serijala pa su poslije epskog promašaja sa Tomicom i Jericom (Tom i Džeri) priređivači omanuli sa Gavrilom (Garfild), Zvezdojem i Trbojem (Asteriks i Obeliks), vezirom Al Podvalijem (Iznogud) i Srećnim Lukom tj. Srećkom Munjom (Talični Tom).

Primjer bratskog ,,dogovora” : Paja Patak i nećaci Raja, Gaja i Vlaja ili Paško Patak sa Hinkom, Tinkom i Vinkom.

Osjetan pad kreativne snage uređivača postaje i više nego očit u izdanjima iz osamdesetih godina prošlog vijeka. Da ova vrsta prevođenja “broji sitno”, pokazuje i mali broj prilagodbi u ovoj deceniji (osim Martija Misterije sve su starijeg datuma). Trend zanemarivanja izvornog naziva i naslovljavanje serijala po protagonisti iz sadržaja uzima danak. Tako je novinski strip Gun law kod nas poznatiji kao Mat Dilon, Un ragazzo nel Far West kao Tim i Dasti, Le Vagabond des Limbes kao Aster Blistok a poznati dječiji strip Čarlsa Šulca Peanuts, zbog bezveznosti originalnog naslova u našem jeziku i grubosti prvobitnog prevoda Pikavci ostaće najpoznatiji po doglavnom junaku Čarliju Braunu.

Iako se ni druge medijske kuće nisu libile objavljivanja stripova čijim su bombastičnim naslovima “pecali” publiku, novosadski Dnevnik kao najpopularniji izdavač crtanih “črčkarija” u bivšoj Jugoslaviji, prednjačio je u tome. Zvučni naslovi sa čeonih korica Zlatne serije i Lunov Magnus stripa (npr. Zagor protiv Vonga; Meč stoleća; Operacija “Veliki skok”) svojom očiglednom komercijalnom namjenom zamjenjivali su naivno jednostavno naslovljene epizode u italijanskom izdanju (npr. Okean; Duhovi; Gotova stvar). Zarad privlačenja pažnje čitalaca mijenjani su (u potpunosti i djelimično) i nazivi serijala. Vrhunski ep francuskog dvojca Le Tendre – Loazel  La Quête de l’oiseau du temps (“Potraga za Pticom vremena”) na našim prostorima objavljen je kao “Ratnici sa Akbara” dok su projektanti kratkovječne Avanture strip Les Sept vies de l’Epervier (“Sedam života Kopca”) preveli kao “Žig sudbine”. Smatrajući viškom dio naslova za uspješno prihvatanje junaka, urednici su često i skraćivali originalni naziv serijala. Tako je francuska postapokaliptična opereta Valerijan i Lorelina predstavljena pod imenom Valerijan a Veliki Ben Bolt bez originalnog pridjeva uz ime.

Prilagođavanje je, kao prežaljen oblik prevođenja, kod nas postalo izuzetno rijetka pojava od 1991. godine. Moderni čitaoci u internet eri nemaju potrebu za tim vidom pomagala. Kratak pregled učinjenog u decenijama iza nas na ovom polju imao je za cilj osvjetljavanje truda svih onih nepotpisanih “ljudi iza kulisa” čiji rad se i danas uvažava. Namjerili smo da skretanjem pažnje na učinak svih naših Briksija, Dimitrijevića, Zmajevaca ali i heroja naše glasovne sinhronizacije Tatića, Simića, Bačića, Stojiljkovića podsjetimo na bitnost ove potcijenjene rabote – prilagođavanja.

Autor: Milan Milošević

FUSNOTE:   [ + ]

1. Porodica Tarana, Stripoteka, br. 512, Forum Marketprint, Novi Sad, 1978, str. 68.
2. U hrvatskoj verziji poznat i kao Ahil Petić.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *