Supruge Nemanjića (II)

Supruge kralja Milutina

Brakovi kralja Stefana Uroša II Milutina (1282-1321) i dan-danas su enigma. Oko broja njegovih brakova i dalje se lome koplja, ali je uvriježeno mišljenje da ih je bilo ukupno pet. Tu se može povući paralela između Milutina i Henrija VIII, samo što Milutin svoje supruge nije slao na gubilište.

Prva Milutinova supruga je bila Jelena, srpska vlastelinka. Ovaj brak je sklopljen još za života Milutinovog oca, kralja Uroša I. Razlog zašto je Milutinova nevjesta bila relativno niskog roda je taj što je Milutin bio mlađi sin Uroša i Jelene Anžujske i niko nije slutio da će on biti taj koji će ponijeti krunu i uzdići Srbiju na nivo balkanske sile. Pretpostavlja se da je u ovom braku rođen budući kralj Stefan Dečanski. Da li je Jelena umrla prije Milutinovog stupanja na presto ili je nakon toga raskinut? To se, dosadašnjim istraživanjem, ne zna.

Drugi Milutinov brak je zasigurno bio jako kratak jer nam nije sačuvano ime njegove druge supruge. Jedino što znamo o njoj je to da je bila kćerka Jovana I Anđela, gospodara Tesalije. I treći njegov brak je bio kratak. Treća njegova supruga je bila Jelisaveta ili Eržabet, sestra njegove snahe Kataline. Jelisaveta i Milutin su bili u braku od 1282. do 1284. godine. Zanimljivost vezana za ovu srpsku kraljicu je ta da je ona prije udaje za Milutina bila opatica. Iz ovog kratkog braka je rođena kćerka koja se navodi kao Carica ili Zorica. Ova srpska princeza se trebala udati za Šarla od Valoa. Godine 1284. Jelisaveta se vratila u Ugarsku i do 1287. boravi u manastiru, da bi se opet udala, ovaj put za jednog češkog plemića. Nakon smrti drugog supruga 1290. godine, vratila se u manastir gdje je najvjerovatnije umrla nama nepoznate godine.

Četvrta Milutinova životna saputnica je dolazila iz Bugarske. Zvala se Ana Terter i bila je kćerka bugarskog cara Georgija Tertera (1280-1292). Za Milutina se udala 1284. godine i ostala sa njim u braku do 1299. godine. Rodila je najmanje dvoje djece od kojih je jedan sin, budući pretedent Konstantin, i kćerka Ana, udata za vidinskog cara Mihajla Šišmana. Godine 1299. kraljica Ana je zajedno sa ostalim taocima predata Vizantincima na Vardaru istog dana kada su oni predali svoju princezu Simonidu. U Carigradu se udala za despota Mihajla Anđela sa kojim je imala potomstvo. Posljednja vijest o bivšoj srpskoj kraljici je iz 1304. Godine, kada je njen muž optužen za izdaju i kada mu je konfiskovana sva imovina. Nakon toga joj se gubi svaki trag.

Peta, posljednja i možda najpoznatija Milutinova supruga je Simonida Paleolog. Bila je kćerka Andronika II Paleologa i Irine Monferatske. Ime je dobila po Sv. Simonu, tj. Sv. Petru (Simon je bilo njegovo ime prije nego što je postao Hristov apostol). Naime dok je carica Irina rađala, pred ikonama apostola upaljene su jednake svijeće. Dijete je trebalo ime da dobije po onom svecu pred čijom ikonom svijeća bude najduže gorjela. Tako je pred ikonom Sv. Petra svijeća ostala najduže i mala princeza je dobila njegovo ime. Simonida je u Srbiju stigla 1299. godine sa svega pet godina. Njen suprug je imao iza sebe četiri braka, četvoro djece i preko četrdeset godina. Princeza kuće Paleolog je rasla i vaspitavana na srpskom dvoru koji je po ceremonijalu i načinu života sve više ličio na vizantijski. Priliku za bijeg iz Srbije je našla kada je krenula na majčinu sahranu, međutim, braća su je isporučila srpskom kralju. Uz Milutina je ostala do njegove smrti 1321. godine. Nakon toga se vraća u Carigrad gdje se zamonašila. Njen posljednji pomen u srpskim izvorima se veže za otkrivanje Milutinovih moštiju i darove koje je poslala manastiru Banjska 1324. godine. Umrla je u Carigradu iza 1345. godine kada se spominje da je prisustvovala sa ostalim gospama iz carske porodice na nekom suđenju.

Teodora Smilec

Teodora, prva supruga Stefana Uroša III Dečanskog, bila je bugarska princeza. Njen otac Smilac je u periodu od 1292. do 1298. bio bugarski car. Za Dečanskog se udala još dok je on nosio titulu mladog kralja i upravljao Zetom. Godine 1314. nakon neuspjele Stefanove pobune protiv oca, kralja Milutina, zajedno sa sinovima Dušanom i Dušmanom (Dušicom) prati oslijepljenog muža u izgnanstvo u Carigrad. Zajedno sa njim se vratila u Srbiju uoči Milutinove smrti. Dočekala je da njen suprug ponese kraljevsku krunu nakon dinastičkih borbi. Srpska kraljica je bila od januara pa do svoje smrti oktobra 1322. godine. Sahranjena je u manastiru Banjska. Do nas je dospio i njen prsten koji se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.

Marija Paleolog

Nakon smrti Teodore, Stefan Dečanski se oženio Marijom iz carskog doma Paleologa. Marija nije pripadala direktno carskoj porodici, ali je njen otac Jovan bio blizak rođak careva i nosio je titulu panipersevasta. Njen djed po majci, Teodor Metohit, bio je značajna figura u vizantijskoj diplomatiji. Vodio je poslanstva prilikom pregovora o Milutinovoj ženidbi sa Simonidom, koja je Mariji bila tetka. Godine 1324. Marija se udala za znatno starijeg Stefana Dečanskog. Sa njim je izrodila troje djece, sina Simeona-Sinišu i kćerke Jelenu i Teodoru. Sa Stefanom je bila u braku do 1331. kada ga je Dušan zbacio i zatočio u Zvečanu. Uskoro nakon toga bivši kralj je umro, a sumnja se da je zadavljen po Dušanovom naređenju. Marija je priznala Dušana za kralja, koji je bio korektan prema njoj i njenoj djeci. Zamonašila se i dobila ime Marta. Umrla je 1355. godine i sahranjena je u Skoplju.

Jelena Stratimirović

Jelena Stratimirović je bila prva srpska carica, supruga Stefana Dušana. Njen brat, Jovan Aleksandar, je postao bugarski car nakon bitke kod Velbužda 1330. godine. Brak Jelene i Dušana je bio sklopljen u svrsi izmirenja Bugarske i Srbije. Izvjesno vrijeme brak je bio u krizi jer nisu imali djece, pa je Dušan pregovarao o ženidbi sa jednom njemačkom princezom. Stvari su se popravile 1336-1337. kada je Jelena rodila sina Uroša. Od četrdesetih godina XIV vijeka Jelenin uticaj na politička zbivanja je sve veći. U Dušanovo ime vodi pregovore sa Jovanom Kantakuzinom, prati supruga na pohodima. Na Vaskrs 16. aprila 1346. godine krunisana je za caricu. U vrijeme epidemije kuge 1348. Jelena je sa Dušanom boravila na Svetoj Gori. Navodno nije prekršeno pravilo da ženska noga ne smije kročiti na Svetu Goru jer je Jelena nošena u nosiljci. Nakon Dušanove smrti 1355. godine zamonašila se ali se nije povukla u manastirsku tišinu već je ostala uz sina Uroša. Pokušavala je da izmiri Srpsku i Carigradsku patrijaršiju i da skine anatemu koja je 1346. bačena na Dušana i patrijarha Joanikija zbog nekanonskog uzdizanja SPC na rang patrijaršije. Tim povodom je 1363. u Seru primila carigradskog patrijarha Kalista. 1365. predala je vlast u Seru despotu Uglješi Mrnjavčeviću. Novi udarac joj je bila smrt sina jedinca, cara Uroša, u decembru 1371. Međutim, ni to je nije pokolebalo i nije se povukla iz javnog života. Sa knezom Lazarom je i dalje aktivno radila na izmirenju crkava. Umrla je 1376. godine.

Ana Besaraba

O posljednjoj srpskoj carici, Ani Besarabi, se jako malo zna. Bila je kćerka vlaškog vojvode Nikole Aleksandra Besarabe (1352- 1364). Za cara Uroša se udala 1360. godine. Ovaj brak je najvjerovatnije sklopljen na inicijativu carice majke Jelene, jer je Anina sestra bila udata za Jeleninog bratanca, bugarskog cara. Time je možda mislila da načini neku vrstu porodičnog saveza između balkanskih država da bi lakše pružili otpor nadolazećoj opasnosti od Turaka. O Aninom životu u Srbiji se malo zna. Sasvim sigurno je da nije imala uticaj i moć kao njena svekrva Jelena. Nakon Uroševe smrti 1371. o njoj se više ništa ne zna. Najvjerovatnije je da se zamonašila i da je umrla tiho i neprimjetno, baš kako je i živjela.

Autor: Simo Radić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *