Organizacija prostora u romanu “Gazda Mladen”

Na organizaciju prostora u romanu Gazda Mladen Borisava Stankovića najpre je uticao karakter likova, njihovo ponašanje, uloga i status u porodici i društvu. Prostor u kojem se odigrava aktivnost likova je otvoren i zatvoren, čime se postiže dinamična priroda likova, a njihova promjena bitno utiče i na promjenu prostora koji ih okružuje. Uslovljenost porodičnom tradicijom bitno je uticala na likove koji se nalaze u odrđenom prostoru, gledaju u prostor i na njega reaguju. Distinkciju između mjesta i prostora u Stankovićevom narativnom tekstu nije teško uspostaviti jer su događaji locirani u njegovom rodnom gradu, tj. mjesto odigravanja događaja je Vranje. I vrijeme i prostor doprinose, ili bolje reći, direktno određuju izgradnju likova. Motiv zida, često prisutan u opusu ovog pisca, prati kretanje likova od kapije (svoj prostor) do ulice, dućana i čaršije (tuđi prostor) pri čemu on kao ostatak turskih pohoda u Vranju služi kao zaštita, odbrana i skrivanje od procjenjivih pogleda sredine. Kretanjem likova u otvorenom prostoru, na ulicama i čaršiji Vranja, naročito su došli do izražaja trgovački odnosi. Shodno tome, Stanković je izrazio životopis vranjskih trgovaca u patrijahalnim uslovima, sliku života gazda Mladena zarobljenog društvenim i porodičnim obavezama koje su za njega postale neumitni zakoni.

Svaki prostor je prilagođen liku koji u njemu boravi ili se kreće, odnosno, taj prostor sa likovima čini prirodnu cjelinu, obrazuje i izgrađuje njihove uloge u romanu. Zatvoren prostor je vezan za toplinu doma i porodičnu atmosferu gdje vlada veliko poštovanje prema baba-Stani, dok se otvoreni prostor vezuje za ulicu i čaršiju pri čemu svi baba-Stanini služe kao primjer kako se treba ponašati. Sve spoljašnje prilike i osobe koje prodiru u zatvoreni prostor su direktna opasnost da se naruši porodični sklad i ugrozi napredak i ugled pojedinca, pri čemu se u  Jovankinom liku slila dvojaka opasnost, ona prijeti da uništi i Mladena i porodicu.

Naročitu funkciju prilikom organizacije prostora i pružanja informacija o likovima daje opis kuće. Otvaranjem kapije čitalac ulazi korak po korak u razgledanje kuće i upoznavanje sa baba-Staninom porodicom gdje ništa nije prepušteno slučaju i poredak svih stvari ima svoju funkciju. Iako kapija terminološki predstavlja otvoren prostor, ona je ovde graničnik između enterijera i eksterijera koji se može shvatiti i analizirati kao kadar. Taj kadar može imati jaku simboliku koja zavisi od toga kakvim je objektima ispunjen prostor kojim se kreću likovi i šta ti objekti za njih predstavljaju (kapija, dvorište, put, raspored stvari). Podjelom zatvorenog prostora, tj. kuće na dva horizontalna dijela narator uvodi distinkciju između članova porodice smiještajući autoritativnu ličnost na gornji sprat i u podrum, a „sporedne“ članove u donji sprat. Ovakva organizacija prostora smiješta baba-Stanin lik iznad i ispod porodice, oni su u sredini pod njenim nadzorom, stalno njome ograničeni. Koliko enterijer služi za izgradnju karakternih osobina likova, toliko eksterijer služi za formiranje mišljenja sredine o članovima porodice baba-Staninih. Kombinacijom akumulacije i ponavljanja, stari i istaknuti dućan konstruiše Mladenov lik kao obavezu o nastavljanju porodične tradicije jer njegov spoljašnji i unutrašnji prostor participira sliku koju sredina izgrađuje o Mladenu. Prostor koji omogućava stalno kretanje likova, zgusnutost lokacija na kojima se događaji odigravaju i uske vranjske uličice omogućavaju stalno praćenje sazrevanja Mladena koji je pod stalnim budnim okom porodice, rodbine i sredine. Veliki broj likova različitih po starosti i društvenom statusu u skučenom prostoru ograničavaju i opterećuju Mladena koji zavisi od njihovog ponašanja, odnosno, prihvatanja ili neprihvatanja. Mladenovo odrastanje je smješteno na relaciji kuća-dućan i sve što se događa u otvorenom i zatvorenom prostoru bitno ga određuje u kasnijem životu pri čemu su semantički sadržaji preneseni sa plana vremena na plan prostora. Vremenske prilike, koje transformišu i dijele, postaju nam vizuelno dostupne prilikom Mladenovog posmatranja okoline. Taj opis osvijetlio je njegovu ličnost jer su potiskivani njegova mladost, želja za životom i unutrašnja vatra postale vidljive kroz prostor koji posmatra. Uoči svadbe spoljašni prostor se suprostavlja Mladenovom unutrašnjem stanju, on sve radi samo mehanički da ne čuje muziku, da zanesen poslom ne misli na Jovankinu svadbu. Na takvoj granici između dva suprostavljena prostora često se odigravaju prelomni događaji koji  usmjeravaju pravac radnje u određenom smjeru. U prvom slučaju, Mladen ostaje na kapiji, ne odlučujući se ni za jedan put jer jednim idu stariji ljudi, a drugim mlađi igraju i pjevaju što njemu ne dolikuje. Međutim, posmatrajući jutro u čaršiji on je zadovoljan svojom odlukom što nije razočarao porodicu, babu, što nije kao oni. Takođe, svjetlost koja dopire iz kuće prilikom Mladenovog povratka iz dućana je dokaz da je održao porodicu na okupu ili raspored stvari u kući i dućanu koje su ostale nepromjenjenje nakon očeve smrti, budi u njemu spokoj, umiruje ga ta porodična slika i očuvano bogastvo.

Antipod suprostavljanju prirode i unutrašnjeg stanja likova je saglasnost, odnosno, poistovjećivanje prirode sa Mladenovom psihom uoči Jovankine svadbe. Soba u kojoj Mladen boravi je stabilan prostor koji funkcioniše kao fiksirani okvir i onemogućava kretanje i izlazak iz toga okvira, a Mladen je pod stalnim nadzorom porodice koja mu ne  dozvoljava da pati i žali. Oni se povlače i distancirano ga puštaju da sam odluči dok on mora da bude jak i ne dozvoli da ga emocije ponesu. Okolina i dinamično kretanje likova su u kontrastu sa zatvorenim prostorom u kojem se nalazi gazda-Mladen. Njemu je sve to daleko, nedostižno, nepristupačno i utjehu pronalazi u samoći i molitvi, tada je naročito smiren, povučen i pomiren sa sudbinom.

Transformacija gazda-Mladena i odnos različitih prostora prati njegovo odrastanje od nepoznatog dječaka koji je bio po strani do prijevremeno odraslog čovjeka koji je postao strah i trepet za sve, tvrd, suv i strog a zapravo zarobljen i osuđen. Konačnim prekidanjem svih stega, prvi put gazda-Mladen je osjetio olakšanje  ispunivši porodičnu i društvenu obavezu i ne pokleknuvši strastima kao drugi. Time se anticipira skori kraj čovjeka koji je među trgovačkim papirima ostavio i svoj vapaj umreću ranjav i željan želeći da ostane u sjećanju ne kao gazda već samo kao Mladen koji je bio i dijete i mladić i čovjek, ali koji sve to žrtvovao da bi bio kako treba.

Autorka: Milica Simić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *