Mali gospodin divovskog duha

„Velika umjetnost nije jednostavna. Život sam za sebe nije, niti je ljudski um, ni ljudsko srce!“ – tvrdio je mali gospodin sa smiješnim nogama. Međutim, bio je više od epiteta koji mu je pomogao da postane umjetnik. Anri de Tuluz-Lotrek poklonio je Parizu spomenar ukrašen najljepšim detaljima iz čuvenog kabarea Mulen Ruž.

Sav taj ples

Crvena vetrenjača nastala 1889. bila je skromni kabare Ren blanš u kome je dane i noći vezao Tuluz Lotrek. Nekada bi, u naletu inspiracije, crtao i po stolnjaku. Stazu od grofovskog djetinjstva do boemije i drugog, podzemnog, plesom obojenog svijeta opisuje film Moulin Rouge (Džon Hjuston, 1952.) Od sedam nominacija osvojio je dva Oskara za scenografiju i kostimografiju. Rediteljski džin uspio je da dočara unutrašnju atmosferu patuljka i njegove raskalašne, dekadentne i voljenje „zemlje“ – Monmartra.

„Njegova paleta se skorila, četkice osušile, ali genijalnost Andri de Tuluz-Lotreka je svježa i živa, kao i onog dana kad ih je ispustio“ – prolog je filma koji vas odmah odvlači na ples. Čuveni kan-kan iz Ofenbahove opere uz akrobatske plesačice začaraće vas i nećete lako izaći iz sna, čak ni satima nakon odgledanog filma. Koprcave duge crne čizme, raznobojne haljine koje se otvaraju poput cvijeta i mašu bijelim laticama, vrata su raja kojem se Lotrek noćima vraćao ne bi li zaboravio groteskno tijelo. Nakon živahnog plesa i romantičnog pjevanja Žan Avril (Zaza Gabor) film otvara poglavlje umjetnikovog djetinjstva. Odrastao je u aristokratskoj porodici koja je želeći da začuva plemićku krv kušala zabranjeno voće. Naime, njegovi otac i majka bili su brat i sestra od tetke. Zbog genetske mane, nakon pada mu kosti nijesu mogle srasti. Gorko i nepokretno stanje pomoću crteža i skica pretvara u pokret. Konji, circus, kabare, sve pleše na Lotrekovom papiru. Kako bi pobjegao od očevog svijeta u kojem vladaju titule i netrpeljivost prema nezavisnoj umjetnosti odlazi iz rodnog Albija.

Ulični slikar

Tako se stvorio na Monmartru, okružen slikarima savremenicima, podzemnim svijetom „s one strane dozvoljenih granica“. Lotreka kao i njegovog oca tumači Hose Ferer („Sirano de Beržak“, „Lorens od Arabije“). Koristio je specijalne proteze kako bi regulisao visinu i vjerno prikazao umjetnikov lik. Nevjerovatno mu sliči, šarmantan je, gospočast, zahvaljujući sjajnom scenariju (Entoni Vejlr) rječito odaje umjetnikova uvjerenja. Njegova harizma privlači suprotan pol, ali vrata ljubavi je zaključao. Oškrinula ih je Mari Šarle. Ponoćna ptičica prodaje tijelo kako ne bi odskakutala natrag u siromašno, smradno predgrađe Pariza. Trula jabuka rođena pored tezge preplavljenje alkoholom uspijeva da mu prevuče osmijeh. Ipak, na sve što radi stavlja cijenu jer tako je navikla. Prošlost je prejaka i Mari joj se ne može oprijeti. Hirovita i ratoborna odbacuje život koji joj nudi Tuluz.

Sabor tuge

Mari odlazi, ali njen lik se već preselio na platna. Tugu je prelio u čašu. Popularno Lotrekovo piće zemljotres (mješavina apsinta i konjaka) brani ga od slomljenog srca. Majka ga nagovara da se vrati kući, ali slikar ulice, blata, prostitutki, zabavljača, ima svoj svijet. Izrađuje plakat za Mulen Ruž, najavljuje popularnu La Guli koja postaje zvijezda. Raspojasani kan-kan, zastori haljina zalijepili su se na posterima koji su izazvali javnost. Dok jedni to smatraju sramotom, drugi ostaju preneraženi pred neobičnom Tuluzovom tehnikom. On nije impresionista, ni simbolista, ima posebnu viziju koja prevazilazi moć litografije. Minimalistički stil uz dodatak boja pretvara u umjetnost dostupnu svakome. Njegov rad nalazi se na ulici, u restoranima, kafeima, koricama knjiga, časopisa. Udahnuo je život platnima, razbježala su se širom Pariza. Jedno je čak kupio srpski kralj Milan. Okružen pjesmom i neprekidnim plesom, Tuluz naviknut na tjelesnu grotesku, odbija ženu koja ga voli – Mirjam. Smatra da ga niko ne može voljeti, ne vidi ga „visokog i ispravljenog.“ Za ponovni odlazak ljubavi ima dva lijeka: alkohol i slikanje. Mali gospodin ne može zaboraviti Marine oči, potom toplinu, iskrenost i utjehu koju mu je pružila Mirjam, propast paradoksalne La Gulu, koja nakon što je dohvatila zvijezde tumara po ulici. Sabor tuge je pobijedio uprkos čarobnom, šarenom, pokretnom cirkusu Mulen Ruža. Slikar epohe, ogoljenog svijeta, vizionar, marketinški genije umire u porodičnom domu 1901. Njegov rad je prihvatio Luvr, a očeve zadnje riječi bile su „Oprosti Anri, nisam razumio.“

Lik Tuluz Lotreka pojavljuje se i u sjajnom mjuziklu Moulin Rouge! (Baz Luhrman, 2001). Patuljak je amajlija onih koji obitavaju, nastupaju u kabareu, najprije najveće zvijezde Satin. Kupidon Lotrek pomaže ljubav između prelijepe, talentovane kurtizane i pisca Kristjana. Tumači ga Džon Leguizamo.

Autorka: Milena Čavić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *