Ispovijest o “Sedam dodira muzike”

Kao da sam u trenutku zaboravio kako sam saznao i zainteresovao se za Zorana Živkovića, ishitreno sam u par dana uspio da pronađem njegovu knjigu Sedam dodira muzike, te počeo da je intenzivno čitam. Ređale su se stranice jedna za drugom, kao i dani, a moje interesovanje za sadržinom iste nije prestajalo. Priznajem, pomalo me nerviralo kada nisam mogao da nađem vremena za to, pogotovo jer sam htio da knjigu pročitam u kontinuitetu.  Znate ono, nakon kratkog vremena osjetite da vam se nešto ne čita. Možda taj problem imam samo ja? Ne znam, bilo kako bilo, u trenutku zaboravih i naslov knjige, a moja pažnja poče da se fokusira na likove i njihove sudbine. A, da, nisam se ja samo nervirao kada nisam imao vremena da čitam, već sam se nervirao i odmah nakon što sam pročitao prvi priču, Šapat. Nakon nje sam stao, zaustavio ishitrenost i zamislio se. Zamislite, osjetih neki bunt jer priča nije završila onako kako sam ja to očekivao. Do sada nisam imao problem sa tim, nije me čak ni potresalo, uglavnom je bivalo recipročno tome koliko sam se susretao sa takvim formama literarnog oblikovanja dramaturgije, nije da nisam. No, u tom trenutku nisam zaboravio kako sam saznao i zainteresovao se za stvaralaštvo Zorana Živkovića, a ishitreno je  bila riječ koja je sve skrivila.

Intervju koji je pisac Zoran Živković dao 4. 1. 2017. godine na RTS-u, gdje zapravo osim što vas svojim ponašanjem, i  tim, kako to moj prijatelj i kompozitor Asmir kaže: „Davide, ovaj čovjek je gospodin. Idol.“, navodi da ga zavolite na prvo slušanje i da se obavezno susretnete sa umjetnošću koju stvara. On zapravo, negdje u svoj toj priči i kaže kako je potrebna zrelost za umjetnost (pisca), a bome i vrijeme da bi se nešto napisalo ili kvalitetno pročitalo. Kada vas neko likom zainteresuje za djelo, znalo je da u većini slučajeva biva obratno, onda zaista i morate da se potrudite da to istražite.

No, vratimo se na trenutak na to da sam zastao i zaista se zapitao da li treba da polako i natenane sagledam njegovu umjetnost, baš onako kako on kaže da je nastajala. Ako uzmemo da proces nastajanja, ne nužno umjetnost kao zanat, posmatramo iz ugla njegovog razvoja i stasavanja u umetničku formu, onda začekat apstrakcije i imaginacije nastavka priče ili kompletnih slika može biti i više nego osjetan i stvaran. Krenimo i zaustavimo se samo na naslovu ove knjige. On zapravo ništa ne odaje, malo naslućuje, ali više ne odaje nego što naslućuje.

Dobro, znamo da ljestvica (kao muzički termin) ima sedam tonova i osmi ponovljeni prvi, znamo da imamo sedam dana u sedmici, sedam povisilica i sedam snizilica, opet u muzici, ah, da, tu je i sedam patuljaka, sedam kontinenata, kada smo zaljubljeni, najčešće, otputujemo na sedmo nebo, imamo sedam planeta u Sunčevom sistemu kao divnih Sedam dodira muzike Zorana Živkovića.

Da li svih sedam priča krije jednu duboko utkanu nit i da li su one povezane, zaista ne mogu i ne smijem da vam kažem. Da li tu ima nešto više od dodira, takođe ću da sakrijem. Takve stvari morate sami da otkrijete, što će, nadam se, da vas zainteresuje, volim reći natjera, da ishitreno, brže-bolje i čim-prije počnete da se bavite stvaralaštvom Zorana Živkovića. Znate, ne bi bilo fer da vam otkrijem ono što sam ja zamislio i kakva je zapravo sudbina ovih likova i simbolika broja sedam u domenu moje imaginacije. Intima je to, znate. Takođe, morate sami da se uvjerite u magičnu moć muzike, o čemu najbolje svjedoče Živkovićevi likovi, koji ponekad, zaista, nisu svjesni prisutnosti muzike, ili su i sami izgubljeni u moći njene apstrakcije – utoliko ukoliko je ta muzika ozbiljnija te sveoubuhvatnija u umjetničkom smislu. Igra sa književnom formom 1)i brojem sedam, ovaj put u smislu dana u sedmici – što već napomenuh, posebno je izražena u Slagalici gospodina Adama.

Za kraj, biću neskroman, što znači da ću vas ostaviti da razmislite o tome, kao što sam ja sâm zamislio i razmislio, te htio i priželjkivao da se priča o autističnom dječaku završi, a što je uradio i Zoran Živković meni i mnogima koji će uživati u njegovima djelima.

Autor: David Mastikosa

FUSNOTE:   [ + ]

1. Najčešće se misli na dramaturški tok priče.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *