Aktivan i pasivan princip

Kod većine životinjskih vrsta, naročito kod ptica i sisara, mužjak se nameće ženki. Ona je prema njemu često ravnodušna, ili mu pak pruža otpor. Izaziva ga samo u vrijeme parenja. U jednom ili drugom slučaju, bilo da se ponaša izazivački ili pomirljivo, činjenica je da je on uzima a ona je uzeta. Tako je u prirodi, ali čini se i u društvenim zajednicama koje kao vještački stvorene tvorevine, ne bi trebalo da imitiraju prirodne, tj. biološke nagone. Otkud onda čuveno zavjetno pitanje koje izgovara matičar svečanim tonom ili pak sveštenik gromoglasno i nalik prijetnji: Uzimaš li za ženu tu i tu, u tom i tom? I da. Još čuveniji odgovor: Ja sam sada u-data.

Drugim riječima, nijesam više svoja, data sam nekome (na čuvanje, održavanje, u zakup, posjed…) što će reći da prećutno pristajem na nepokretnost (dijelom pokućstva, tj. nepokretne imovine), odnosno pasivnost. Uzimanje i uzetost, kao budući antinomični par (dok nas smrt ne rastavi), riječi su koje često imaju vrlo precizno značenje: bilo zato što posjeduje za to podesne unutrašnje organe, bilo zato što je jači, mužjak u činu sparivanja zgrabi ženku i učini je nepokretnom. On je, dakle, aktivan prilikom parenja. Štaviše, kod mnogih insekata, ptica i sisara, on prodire u nju. Tako, ona izgleda kao silovana unutrašnjost, mada, u kontekstu borbe za opstanak i održanja vrste, ovaj čin ne predstavlja (iako na to liči) nasilje, (vrsta bi nestala ukoliko bi nestalo spajanje ovuluma i spermatozoida).

Izvor: zoebuckman.com

Nadalje, ženka u sebe zatvara jaje da bi ga zaštitila, a tijelom ga (koje je zaklon ovulumu) isto tako brani od oplođivačke aktivnosti mužjaka. Dakle, poruka je jasna: postoji otpor koji valja slomiti. I mužjak se, slamajući ga, ostvaruje kao aktivitet. Njegova dominacija je (vrlo slikovito i transparentno) izražena već kroz sam položaj prilikom parenja. Naime, kod gotovo svih životinja mužjak je iznad ženke. A sam organ kojim se on služi, bez sumnje je materijalan i otkriva se u svom aktivnom i vitalnom aspektu: to je oruđe. Sa organom ženke je posve drugačije – on je nepokretna plodnica u koju mužjak ostavlja svoje sjeme.

Međutim, kako stoje stvari sa ženkom u ženi? Kakva se neobična vrsta ženke u njoj ostvaruje? U vrlo patetičnim i često bljutavim ljubavnim romanima ili stihovima novokomponovanog šunda, vrlo je rasprostranjena sintagma-rečenica-iskaz: Uzmi me. Da paradoks bude još veći (i još tužniji), ova rečenica najčešće klizi sa jarko našminkanih i napućenih usana žene koja je u zanosu izgovara muškarcu. Koketerija, poziv ili pristanak na pasivnost? Ili nešto drugo?

Muškarac, po mišljenju Simon de Bovoar (koja je, između ostalog, ostala upamćena, i to ni manje ni više, već u udžbenicima filosofije kao Sartrova pratilja) projektuje sve ženke istovremeno. On se svoje animalnosti ne stidi, naprotiv, ponosan je kada se potvrđuje kao mužjak. Međutim, ženka u ženi, budi u njemu istovremeno želju za posjedovanjem ali i neprijateljstvom: monstruozna i nakljukana kraljica termita vlada potčinjenim mužjacima, bogomoljka i ženka pauk, zasićene ljubavlju, svoje partnere prvo smrskaju pa prožderu, za vrijeme tjeranja kučka trči ulicama ostavljajući za sobom brazdu perverznih vonjeva.

Čak i najdostojanstvenije divlje zvjerke: tigrica i lavica – ropski padaju u carski zagrljaj mužjaka. Postavlja se pitanje o pitanju postojanja suštinskog razlikovanja dva pola. Možemo li zaista reći da oni moraju biti različiti? Jedan kao aktivan (naravno muški) dočim drugi pasivan, tj. ženski? Ovo razlikovanje, Adriana Zaharijević potkrepljuje i mjeri dvostrukim aršinima u kojima, naravno, izmjeren prostor koji pripada ženi, jeste ograničen na četiri zida pasivnosti: snaga muškarca je aktivna, spoljašnja, odbrambena. On djela, stvara, otkriva i brani (muž je branič žene i đeteta!), njegov intelekt spekuliše i izumijeva, njegova energija stremi avanturi, ratu i osvajanju.

Izvor: zoebuckman.com

Nasuprot muškarcu, ženu njen položaj i zvanje (udate žene/supruge) štite od svih avantura, iskušenja i opasnosti spoljašnjeg svijeta. Na sreću po ugled civilizovanog (sic!) društva.

Pa, srećno onima koji prećutno pristaju da pokorno uđu u kuću, tj. instituciju koju regulišu podjele na aktivan i pasivan princip (u tom će se kontekstu često na našim prostorima čuti šaljivo-sarkastična opaska: muž kad prevari ženu, to je kao da pljune kroz prozor, žena muža, e to je kao da neko spolja pljune pravo u kuću) a potom i podjele na uloge, raspodjele dobara i usluga, vršenje dužnosti itd. I još srećnije svim putnicima-nenamjernicima, onima kojima podjele ne znače ništa i čije su (umjesto četiri zida kuće) u posjedu slobode sve četiri strane svijeta.

Autorka: Katarina Sarić 

Jedno mišljenje na „Aktivan i pasivan princip“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *